„Pozivam vas da se nikada ne zatvarate u sebe: ne bojte se otvoreno razgovarati, čak i o vlastitom umoru i krizama, osobito sa subraćom za koju mislite da vam mogu pomoći“, potaknuo je Sveti Otac.
Oživjeti plamen koji je prvi zapalio Bog, dajući mogućnost suradnje s njegovim djelom; pratiti znakove vremena i uočavati promjene kako bi ponovno snažno naviještali Evanđelje, unatoč umoru koji donosi svećenički život, težini rutine i otuđenosti mnogih ljudi od vjere koja se ponekad čini kao težak teret; biti blizu mladima koji su ranjivi, daleko od Crkve, izgubljeni i s unutarnjim nemirom koji se u ekstremnim slučajevima pretvara u nasilje.
Na to je potaknuo papa Lav XIV. u četvrtak 19. veljače, primivši u audijenciju svećenike Rimske biskupije, ističući da u toj tami upravo plamen poziva i njegova svjetlost postaju znak brige i nade, izvijestio je Vatican News.
Hitno je potrebno ponovno naviještati Evanđelje – to je prioritet.
„S poniznošću, ali ne obeshrabreni, moramo priznati da dio našega krštenog naroda ne doživljava svoju pripadnost Crkvi, što nas poziva na budnost nad sakramentalizacijom bez drugih oblika evangelizacije… Kao i sve velike urbane sredine, grad Rim obilježen je stalnom mobilnošću, novim načinom stanovanja i življenja vremena, te sve raznolikijim, ponekad i raspršenim, relacijskim i obiteljskim strukturama.“
Rimski biskup je stoga potaknuo na promjenu ritma te pronalaženje putova i načina koji će pomoći ljudima da ponovno stupe u kontakt s Isusovim obećanjem:
„Valja preispitati kršćansku inicijaciju koja je često prilagođena školskom ritmu: potrebno je isprobati druge načine prenošenja vjere, čak i izvan klasičnih putova, kako bismo na nov način uključili djecu, mlade i obitelji.“

papa Lav XIV. / Foto: Vatican Media
Izražavajući zahvalnost za svakodnevni rad u župama, Sveti Otac je istaknuo potrebu za promjenom smjera u odnosu između kršćanske inicijacije i evangelizacije, koja je ponekad oslabljena zbog klasičnog modela koji je usmjeren na podjelu sakramenata i koji podrazumijeva prenošenje vjere unutar obitelji ili okoline u kojoj živimo.
Međutim, kulturne i antropološke promjene do kojih je došlo u posljednjim desetljećima pokazuju da to više nije slučaj; naprotiv, svjedočimo rastućoj eroziji vjerske prakse – upozorio je Sveti Otac.
Razumjeti mlade
„Radi se o složenom kontekstu u kojem se vjerski elementi miješaju s kulturnim i društvenim čimbenicima koji uvjetuju život današnje djece i mladih“ – istaknuo je rimski biskup te dodao:
„Stoga je važno prepoznati i razumjeti duboki egzistencijalni nemir koji je u njima, njihovu izgubljenost i brojne teškoće, kao i fenomene koji ih uključuju u virtualni svijet te simptome zabrinjavajuće agresivnosti koja se ponekad pretvara u nasilje.“
Prihvatiti i slušati
Papa je upoznat sa zalaganjem mnogih svećenika koji su na prvoj crti, njihov osjećaj nemoći pred ozbiljnim teškoćama, ali im je pružio smjernicu predlažući da župe potiču dijalog i interakciju s institucijama prisutnima na određenom području, sa školom i sa stručnjacima u području odgoja i humanističkih znanosti te s onima koji brinu o sudbini i budućnosti naše djece i mladih.
Pritom je napomenuo:
„Nemamo jednostavna rješenja koja bi nam zajamčila trenutačne rezultate, ali možemo – koliko je moguće – nastaviti slušati mlade, biti prisutni, prihvatiti ih i sudjelovati u njihovom životu.“
Oživjeti Božji dar
Opisujući ulogu svećenika, Sveti Otac ih je pozvao da ne budu pasivni izvršitelji unaprijed definiranih pastorala, nego da vlastitom kreativnošću surađuju s Božjim djelom.
„Crkvo u Rimu, sjeti se oživjeti Božji dar!“ – istaknuo je Papa te dodao da je ponekad potrebno raspiriti plamen dara Božjega jer pritisnuti naglim kulturnim promjenama i scenarijima u kojima se odvija misija svećenika, ponekad preplavljeni umorom i težinom rutine, ili obeshrabreni zbog rastuće otuđenosti od vjere i vjerske prakse, osjećaju potrebu da se taj plamen njeguje i oživi.
Bolja koordinacija
Druga smjernica koju je dao Petrov nasljednik jest zajednički rad i zajedništvo.
„Ne možemo misliti i djelovati individualno“, istaknuo je.
„Život ljudi se promijenio, postoji veća mobilnost zbog posla, ali i zbog drugih razloga; promijenio se i život župa koje više nisu samo izraz jednog teritorija, nego su pozvane otvoriti se i pokrenuti putove evangelizacije sposobne doprijeti do onih koji ne mogu sudjelovati u župi na odgovarajući način. Potrebna je veća koordinacija.“
U tako velikom teritoriju kao što je Rim valja pobijediti napast samodostatnosti koja dovodi do preopterećenja i raštrkanosti, kako bismo sve više radili zajedno, osobito među susjednim župama, međusobno dijeleći karizme i potencijale, planirajući zajedno i izbjegavajući preklapanje inicijativa.
Poticaj mladim svećenicima
Papa Lav XIV. se na kraju obratio mladim svećenicima koji često na vlastitoj koži osjećaju potencijale i teškoće svoje generacije i ovog vremena. Potaknuo ih je da ne izgube entuzijazam te da budu vjerni u odnosu s Gospodinom:
„Pozivam vas da se nikada ne zatvarate u sebe: ne bojte se otvoreno razgovarati, čak i o vlastitom umoru i krizama, osobito sa subraćom za koju mislite da vam mogu pomoći.“