Papa Franjo obratio se oko 25 tisuća vjernika i hodočasnika okupljenih na Trgu sv. Petra u nedjelju 26. siječnja s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači prije molitve Anđela Gospodnjeg, javlja IKA.

U obraćanju se osvrnuo na Lukino Evanđelje koje nam pomaže prepoznati Krista kao Spasitelja u našem životu:

Ove nam nedjelje evanđelist Luka prikazuje Isusa u sinagogi u Nazaretu, gradu u kojem je odrastao. Isus čita odlomak iz proroka Izaije koji naviješta Mesijino evangelizacijsko i osloboditeljsko poslanje a zatim, u posvemašnjoj šutnji, izjavljuje: „Danas se ispunilo ovo Pismo“ (usp. Lk 4, 21).

Zamislimo samo iznenađenost i zbunjenost Isusovih sugrađana, koji su ga poznavali kao sina tesara Josipa i nikad ne bi ni pomislili da bi se On mogao predstavljati kao Mesija. Bili su zbunjeni. A ipak je tako: Isus naviješta da je s njim došla „godina milosti Gospodnje“ (r. 19). To je radosna vijest za sve, a posebno za siromašne, za zatvorenike, za slijepe, za potlačene, tako se kaže u Evanđelju (usp. r. 18).

Prepoznati Spasitelja

Toga je dana, u Nazaretu, Isus svoje sugovornike stavio pred izbor u pogledu svog identiteta i poslanja. Nitko se u sinagogi nije mogao ne zapitati: je li on samo drvodjeljin sin koji svojata ulogu koja mu ne pripada ili je doista Mesija, poslan spasiti narod od grijeha?

Evanđelist nam kaže da Nazarećani nisu prepoznali Isusa kao Gospodinova pomazanika. Mislili su da ga predobro poznaju i to ih je, umjesto da im pomogne da lakše otvore svoj um i srce, u tome onemogućilo, poput vela koji zaklanja svjetlost.

Prepoznajemo li da je On nositelj navještaja spasenja koji nam nitko drugi ne može dati? A ja, osjećam li potrebu za tim spasenjem?

Braćo i sestre, taj se događaj, uz odgovarajuće analogije, događa i nama danas. I za nas su Isusova prisutnost i riječi izazov na koji trebamo odgovoriti. I mi smo pozvani u njemu prepoznati Sina Božjega, našega Spasitelja. Ali može nam se dogoditi, kao što se dogodilo njegovim sumještanima, da pomislimo da ga već poznajemo, da već sve znamo o njemu, odrastali smo s njim, u školi, u župi, na vjeronauku, u zemlji katoličke kulture… I tako je i za nas On bliska Osoba, štoviše, „previše“ bliska.

No, pokušajmo se zapitati: primjećujemo li jedinstveni autoritet kojim govori Isus iz Nazareta? Prepoznajemo li da je On nositelj navještaja spasenja koji nam nitko drugi ne može dati? A ja, osjećam li potrebu za tim spasenjem? Osjećam li da sam i ja na neki način siromašan, zasužnjen, slijep, potlačen? Tada, i samo tada, doći će i meni „godina milosti“!

Obratimo se s pouzdanjem Mariji, Majci Božjoj i našoj Majci, da nam pomogne prepoznati Isusa.