„Mnogi od vas posvetili su živote brizi za žrtve zlostavljanja – hrabrom pozivu koji proizlazi iz srca Crkve i pomaže joj da se pročišćuje i raste. Tijekom posljednjih deset godina vaša zadaća pružanja ‚smjernica i savjeta… kao i predlaganja najprikladnijih mjera za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba‘ (Praedicate Evangelium, 78) se znatno proširila“, rekao je.

On ih je zamolio da se usredotoče na pomoć da Crkva postane sve sigurnije mjesto za maloljetnike i ranjive odrasle osobe.

Poprimila je određeniji oblik – piše u Papinom govoru. On ih je zamolio da se usredotoče na pomoć da Crkva postane sve sigurnije mjesto za maloljetnike i ranjive odrasle osobe. Papa je članove povjerenstva potaknuo da nastave svoju službu u timskom duhu, gradeći mostove i suradnje koje njihovu brigu za druge mogu učiniti učinkovitijom.

Suočavajući se sa sablazni zlostavljanja i patnjom žrtava, mogli bismo se obeshrabriti – primijetio je Papa – jer je izazov obnavljanja slomljenih života i iscjeljivanja boli opširan i složen. Stoga je prisutne potaknuo da ne posustaju nego idu naprijed, da bi se svatko u Crkvi, uvijek i svugdje, mogao osjećati kao kod kuće, uz poštivanje svetosti svake osobe.

Isus se je učinio bliskim; u njegovu je tijelu Bog Otac srušio sve prepreke i time pokazao da nam je blizu u svim našim potrebama i brigama.

„Da bismo dobro izvršili ovu službu, moramo Kristove osjećaje učiniti svojima: njegovo suosjećanje, njegov način doticanja rana čovječanstva, njegovo Srce probodeno ljubavlju prema nama. Isus se je učinio bliskim; u njegovu je tijelu Bog Otac srušio sve prepreke i time pokazao da nam je blizu u svim našim potrebama i brigama. U Isusu je Bog uzeo na sebe naše bolesti i ponio naše boli, kako čitamo u Četvrtoj pjesmi Sluge patnika u Knjizi proroka Izaije (53, 4). I mi smo ovo shvatili: ne možemo pomoći drugima da nose svoje terete ako ih sami ne nosimo, ako ne pokažemo istinsku bliskost i suosjećanje“.

Sveti Otac u nastavku pojašnjava da bliskost žrtvama nije neki apstraktan pojam, nego konkretna stvarnost koja uključuje slušanje, djelovanje, sprječavanje i pomaganje. „Svi mi, napose crkvene vlasti, pozvani smo iz prve ruke priznati utjecaj zlostavljanja i biti duboko dirnuti patnjom žrtava, izravno osluškujući njihov glas i iskazujući bliskost koja ih praktičnim odlukama može podići, pomoći im i pripraviti drugačiju budućnost za sve.“

Papa Franjo napominje i da odgovor zlostavljanima mora biti rođen iz pogleda punog ljubavi. Moraju biti dobrodošli i saslušani, uz pomoć kompetentnih suradnika, jer zanemarivanje može pogoršati patnju.

Moraju biti dobrodošli i saslušani, uz pomoć kompetentnih suradnika, jer zanemarivanje može pogoršati patnju.

Sudionicima plenarnog zasjedanja je poručio da njihova služba nosi mnogo toga povjerljivoga, a s druge strane njezini plodovi trebaju biti vidljivi. Ustvrdio je da će njihova blizina ojačati mjesne Crkve u dijeljenju dobrih praksi i provjeravanju jesu li poduzete odgovarajuće mjere, u skladu s njegovim motuproprijem Vos estis lux mundi.

Papa je izrazio podršku i inicijativi Memorare za pomoć mjesnim Crkvama diljem svijeta u obučavanju i jačanju sposobnosti prevencije i zaštite djece i ranjivih odraslih osoba. Ustvrdio je da će tako s vremenom nastati „mreža solidarnosti sa žrtvama i promicateljima njihovih prava, posebice ondje gdje su resursi i iskustvo ograničeni“.

Uz ponovnu zahvalu, Sveti je Otac na kraju je okupljenima osvijestio da će njihova opažanja Crkvu zadržati u pravom smjeru, da bi nadalje bila potpuno predana sprječavanju zlostavljanja, snažno ga osuđujući, pružajući suosjećajnu skrb žrtvama, uz trajno nastojanje da bude gostoljubivo i sigurno mjesto, donosi Vatican News.