Otajstvo smrti oduvijek je u ljudskom biću pobuđivalo duboka pitanja. Ona se naime pokazuje kao najprirodniji, a istodobno i najneprirodniji događaj koji postoji. Prirodna je jer svako živo biće na zemlji umire. Neprirodna je jer želja za životom i vječnošću koju osjećamo za sebe i za osobe koje volimo čini da smrt vidimo kao osudu, kao „besmisao“.

Mnogi su drevni narodi razvili obrede i običaje povezane s kultom mrtvih, kako bi pratili i upamtili one koji su koračali prema vrhovnom otajstvu. Danas se, međutim, uočava drukčiji trend. Smrt se čini kao neka vrsta tabua, događaj koji treba držati podalje; nešto o čemu se govori tihim glasom, kako bismo izbjegli uznemiriti vlastitu osjetljivost i spokoj.

Nerijetko se stoga izbjegava i posjet grobljima, gdje oni koji su nas pretekli počivaju čekajući uskrsnuće.

Što je dakle smrt?

Je li ona doista posljednja riječ o našem životu? Samo si ljudsko biće postavlja to pitanje, jer jedino ono zna da mora umrijeti. Ali sama svijest o tome ne spašava ga od smrti; naprotiv, na neki ga način „opterećuje“ više nego sva druga živa stvorenja. Životinje pate, naravno, i shvaćaju da je smrt blizu, ali ne znaju da je smrt dio njihova određenja. Ne pitaju se o smislu, o svrsi, o ishodu života.

Papa Lav XIV. / Foto: REMO CASILLI/REUTERS

Promatrajući taj aspekt, trebalo bi onda pomisliti da smo paradoksalna stvorenja, nesretna ne samo zato što umiremo, nego i zato što imamo sigurnost da će se taj događaj dogoditi, premda ne znamo kako ni kada. Otkrivamo se svjesnima i istodobno nemoćnima. Vjerojatno odatle proizlaze česta potiskivanja, egzistencijalna bježanja pred pitanjem smrti.

Sveti Alfonz Marija de’ Liguori, u svom slavnom spisu pod naslovom „Priprava za smrt“, razmatra o odgojnoj vrijednosti smrti, ističući kako je ona velika učiteljica života. Znati da postoji, a osobito o njoj razmišljati, uči nas izabrati što zaista učiniti sa svojim životom.

Moliti da bismo razumjeli ono što koristi za kraljevstvo nebesko i ostaviti po strani suvišno što nas veže uz prolazne stvari – to je tajna kako živjeti autentično, u svijesti da nas zemaljski hod pripravlja za vječnost.

Ipak, mnoge suvremene antropološke vizije obećavaju imanentne besmrtnosti; teoretiziraju produljenje zemaljskog života kroz tehnologiju. To je scenarij transhumanizma koji se probija u horizont izazova našega vremena.

Pritom, može li sama znanost jamčiti da bi život bez umiranja ujedno bio i sretan život?

Kristovo uskrsnuće otkriva nam da smrt nije suprotstavljena životu, nego je njegov sastavni dio kao prijelaz u vječni život.

Isusova Pasha omogućuje nam da već ovdje, u vremenu još uvijek punom patnji i kušnji, predokusimo puninu onoga što će se dogoditi nakon smrti.

Evanđelist Luka kao da nazire taj nagovještaj svjetla u tami kada, na kraju onoga popodneva u kojem je tama obavila Kalvariju, piše: Bijaše dan Priprave; subota je svitala. (Lk 23, 54). To svjetlo, koje unaprijed nagovješćuje uskrsno jutro, već sjaji u mraku neba koje se još uvijek čini zatvorenim i nijemim. Svjetla subote, prvi i jedini put, najavljuju zoru dana nakon subote: novo svjetlo Uskrsnuća.

Samo je taj događaj kadar potpuno osvijetliti otajstvo smrti. U tom svjetlu, i samo u njemu, postaje istinito ono što naše srce želi i nada se: da smrt nije kraj, nego prijelaz u punu svjetlost, u sretnu vječnost.

Uskrsli nas je pretekao u velikoj kušnji smrti, izišavši iz nje kao pobjednik zahvaljujući snazi božanske Ljubavi. Tako nam je pripravio mjesto vječnog odmora, dom u kojemu nas se očekuje; darovao nam je puninu života u kojem više nema sjena ni proturječja.

Zahvaljujući Njemu, koji je iz ljubavi umro i uskrsnuo, s Pobjednikom nad smrću – sa svetim Franjom – možemo smrt nazivati „sestricom“. Očekivati je, s čvrstom nadom Uskrsnuća, štiti nas od straha da ćemo zauvijek nestati i pripravlja nas za radost života bez kraja.

Papa Lav XIV. na redovnoj općoj audijenciji u srijedu, 10. prosinca, održao je katehezu u sklopu ciklusa „Isus Krist naša nada“ naslovljenu „Uskrsnuće Kristovo i izazovi suvremenoga svijeta“ o temi „Uskrsnuće Isusa Krista: konačni odgovor na pitanje o našoj smrti“, prenosi Vatican News.

Cijelo Papino obraćanje pročitajte na stranici IKA-e.