Profesor koji je papu Franju dva puta operirao za Vatican News na dan Papinog otpuštanja iz poliklinike Gemelli: „Nemam zabrinutosti za njegovo zdravlje. Na pretragama srca i krvi pozavidjeli bi mnogi pedesetogodišnjaci. Samo se nadam da će ograničiti opterećenja na abdomen“. Putovanja? „Kad procesi iscjeljivanja budu gotovi, moći će ih raditi bolje nego kad ih je planirao“. S kirurgom je razgovarao Salvatore Cernuzio. 

Skinuo je liječničku odjeću na nekoliko sati i obilazi Gemelli u odijelu i kravati. Znak je to kratkog opuštanja nakon devet dana hospitalizacije pape Franje, koji je u manje od tri godine dvaput operiran. Druga je bila u srijedu 7. lipnja, laparotomija [med. operativno otvaranje trbušne šupljine, trbušni rez]. Sada kada je Franjo otpušten iz poliklinike, dok kirurg Sergio Alfieri čeka odlazak na godišnji odmor („Ne još, jer imam puno pacijenata. Ali nadam se uskoro jer i za obitelj treba ‘skrbiti’“), on sa zadovoljstvom gleda na operaciju i na brz oporavak Pape.

Profesor kaže kako je zadovoljan za ovog 86-godišnjeg pacijenta koji se 2021. godine pokazao više „nediscipliniranijim“ („Nakon 4-5 dana bio je nestrpljiv da pođe kući“), a koji je sada prihvatio savjet liječnika da slijedi duži oporavak. Oporavak za koji se nada da će trajati još nekoliko tjedana u Domu Svete Marte, kako bi Papa sve svoje obveze mogao obavljati „snažnije“. Papa Franjo je već jak, kaže stručnjak: „Jedini pravi prijedlog koji mu možemo dati je da nastavi. Ima glavu pedesetogodišnjaka, kao što sam već rekao. Ovakvog Papu svi trebamo“.

Profesore Alfieri, papa Franjo vratio se u petak u Vatikan. Kako će se nastaviti oporavak?

Sveti je Otac operiran prije otprilike osam dana, pa smo njemu osobno, ali i cijelom medicinskom timu koji mu je pomagao preporučili nastavak oporavka. Ne možemo mu reći da ne radi, jer je već počeo raditi. Pitali smo ga, preporučili i objasnili da će mu dobar oporavak sada omogućiti da bude operativan u svim obvezama koje je planirao od srpnja nadalje, uključujući i putovanja. Dakle, ne mora ostati u krevetu, apsolutno ne, ali ipak mora paziti na naprezanja. Najmanje mjesec dana rekonvalescencije [med. razdoblje oporavka od bolesti] da malo poštedi trbušne mišiće, da dobro zaraste, da se mogne što bolje prihvatiti svih svojih obaveza.

Operacija je prošla dobro, kako ste nam objasnili proteklih dana. Imate li ikakvih strahova za budućnost?

Operacija je dobro prošla. Imam li zabrinutosti za Papino zdravlje? Ne, u smislu da Sveti Otac u usporedbi s ostalim 86-godišnjim vršnjacima ima savršeno srce, ima krvne nalaze na kojima bi mu mnogi pedesetogodišnjaci pozavidjeli jer nema parametra koji nije na mjestu, niti jedan: šećer u krvi, kolesterol, bijela krvna zrnca… Ima odličan hemoglobin, nema problema. On ima vitalne organe, one koje smatramo da ih pacijentima treba procijeniti jesu li kritični ili ne, zdravi su. Srce je zdravo, nikad nikakvih problema, bubrezi rade odlično, pluća rade dobro. Vidjeli ste s vremena na vrijeme taj zvuk disanja, ali se sjetite operacije kojoj je bio podvrgnut u mladosti – odstranjivanje dijela režnja – pa stoga ima manja pluća od ostalih, ali to je oduvijek imao. Nije to što zabrinjava. Brinem se da se on sada dobro oporavi: da on i ljudi oko njega malo ograniče njegove obveze ovog prvog mjeseca, ne općenito, već one teške za ono što bi moglo biti napora na razini trbušnog zida.

Postoje li rizici od recidiva [med. povratak bolesti]?

Pa, sve bolesti, bilo kirurške ili nekirurške, mogu imati recidiv, a budući da je prošao četiri operacije na trbušnoj stijenci, gdje smo potom intervenirali da popravimo defekt, kao i da riješimo subokluzivni problem, važno je da jako dobro zacjeljuje. Jasno je da je to dio oslabljen od četiri operacije. Dakle, teoretski je moguće, ali ako se nadgleda pravi oporavak, to je malo vjerojatno.

Vatikanski Tiskovni ured potvrdio je da će se zakazane audijencije i Angelus održati sljedećih dana, s izuzetkom opće audijencije srijedom. Potvrđena su i putovanja u Lisabon i Mongoliju. Po Vašem mišljenju, hoće li Papa nakon ove operacije moći imati sve te obveze?

Ako se dobro sjećam, prvo putovanje u Portugal je u kolovozu, dakle oko dva mjeseca nakon operacije. Ako se pažljivo oporavi, moći će napraviti ovo putovanje u boljim uvjetima nego kad ga je prethodno planirao s ovim bolestima, bolovima, ovim sub-okluzivnim krizama. Odnosno, kada završe procesi zarastanja rana, bit će mu bolje. Stoga, po mom mišljenju, na ova putovanja apsolutno može ići. Potom će sa svojim suradnicima tijekom ovih mjesec i pol pokušati uskladiti obveze između onih koje se ne odgađaju i onih težih.

Papa je već u bolnici nastavio s radom i posjetio odjel pedijatrijske onkologije. I zahvalio je svom osoblju koje se brinulo o njemu. Bili ste prisutni, što nam možete reći o tim susretima?

Papa je vrlo rezervirana osoba u stvarima koje ga se tiču, kao čovjeka, ali je u isto vrijeme nevjerojatno skroman. Svima je rekao „hvala“. Rekao je „hvala“ liječnicima, medicinskim tehničarima, zdravstvenim radnicama, upravi, rektoru Katoličkog sveučilišta. Dolaskom u bolnicu zna da mora postojati cijela organizacija koja se onda mora uskladiti, ali želja mu je da bolnica ne stane i da niti jedan pacijent ne bude u zaostatku. I to je bilo moguće učiniti ovdje u Poliklinici Gemelli: nijedna operacija nije odgođena, nijedan ambulantni pregled nije odgođen. Bilo je moguće osigurati ponudu liječenja za njega, bez smetnji za druge pacijente. U blizini stana pape Franje nalazi se odjel za bolesnu djecu. I on, svaki put kad dođe ovamo, ide ih vidjeti. Šalju mu poruke, crteže, a Papa je jako ganut. On je poput djeda koji te crteže prima od svojih unuka: oni mu također daju život. A kad on tamo ode, to je veliko slavlje. Prethodni put je krstio dijete. Danas vjerujem da je poučio jedno dijete da pristupi Prvoj pričesti.

Ovaj put je primio i jedna par, pacijenta koji zapravo i nije pacijent, nego moj kolega kojeg sam operirao prije tri godine i koji se ne osjeća baš dobro. Zamolio sam Svetog Oca da ga može nasamo primiti sa suprugom, a on je na kraju rekao „hvala“: „Hvala, jer ja vršim svoju službu svećenika“.

Objavljena je fotografija pape ispod raspela dok razgovara s jednim parom, sa suprugom koji je u invalidskim kolicima…

Točno. On je moj kolega, primarius kirurgije ovdje. Iz razloga privatnosti neću otkriti ime. Bio je to dug razgovor, ne znam što govorili, ali bio je to jedan od najdirljivijih trenutaka u ovoj bolnici, a možda i u mom životu.