Istaknuta laikinja, majka četiriju djevojčica i spisateljica Tea Perović preminula je 14. ožujka 2025. u 42. godini nakon borbe s metastatskim karcinomom. Unatoč bolesti, neumorno je svjedočila o Božjoj ljubavi diljem Hrvatske, a za sobom je ostavila knjige „Stvorene smo za nebo“ i „Nebo“, koje zajedno prenose njezinu ključnu poruku: smrt nije kraj, nego prijelaz u puninu za koju smo stvoreni.
„Stvorene smo za nebo“ bila je poruka koju je Tea ostavila svijetu, svjesna da je njezina misija bila veća od osobne borbe.
Sa slušateljima HKR-a podijelila je svoju priču o bolesti koja joj je dijagnosticirana 2022. godine, u 38. godini života, priznajući koliko je zastrašujuće bilo suočiti se s tim prvi put.
U trenucima najveće nemoći iskreno je zavapila Bogu:
Bože, pomozi mi! Spasi me! Što je ovo?! Ja ovo ne razumijem, ali znam da postojiš… Dođi. Trebaš mi.
Tea Perović / Foto: Facebook
Potrebna je samo jedna mala pukotina, ispričala je Tea, da Bog iskoristi i sa svom svojom silom uđe, zahvati i da nakon toga „osjetiš toliki mir i toliku radost“.
Hoćeš li ozdraviti?
Govoreći o svojoj borbi s karcinomom, istaknula je kako je osjećala da je u Božjoj milosti, osjećajući se sigurno i vođeno. Kada su je ljudi pitali: „Hoće li ozdraviti?“, ona je odgovarala:
Ne znam. Nebitno je. Ja samo znam da sam ja stvarno na Božjem dlanu.
A ove druge stvari, poput bolnice i terapija, prikazujem za nakanu koju osjećam u srcu i onda se sve lakše podnese.
Govoreći o svojoj bolesti, istaknula je da je spremna prihvatiti i mogućnost da se možda nikada u potpunosti ne izliječi te svoju patnju prikazivati za dobro drugih, osobito za obraćenje i ozdravljenje onih koji još ne vjeruju.
Njima je puno potrebnije ozdravljenje nego meni. To nema veze sa mojom plemenitošću, to je milost Božja.
A djeca?
Kao majka, osjećala je i duboku odgovornost prema svojoj djeci, ali dobila je i iskustvo vjere da su njena djeca sigurna.
„Ja sam ih predala Bezgrešnom Srcu Marijinom i sigurna sam da će se Ona, kad mene ne bude, za njih puno bolje pobrinuti nego što bih ja ikad mogla. U to sam potpuno sigurna.“
Tea s djecom / Foto: Facebook
Iako svjesna da će njezinoj djeci majčina ljubav uvijek biti potrebna, Tea im je objasnila da, kada jednog dana nje više ne bude, neće imati razloga za strah.
Oni zapravo imaju svoju pravu majku, Majku Mariju, koja će se puno bolje očitovati kad mene ne bude.
Vjerovala je da će njezina djeca izrasti u bolje i kvalitetnije osobe nego što bi to ona mogla postići kroz „fizičko“ oblikovanje.
Bog je za mene…
Odgovarajući na pitanje tko je za nju Bog, Tea je posvjedočila da ga doživljava kao osobu koja je prisutna u svakom trenutku njezinog života, a ne kao neku daleku ili fiktivnu osobu iz prošlosti.
„Osoba koju možda ne vidimo fizičkim očima, ali ga itekako vidimo očima srca – ako otvorimo svoje srce. To je apsolutna ljubav koja se daruje.“
Tea Perović / Foto: Franjevački samostan i župa sv. Ante Humac
Svoju je vjeru hranila svakodnevnom molitvom, nastojeći sve životne situacije koje joj se događaju povezati s Isusom. Pisanje joj je također bilo svojevrsni kanal kroz koji se „punila i praznila“, pretvarajući u riječi sve ono što joj Bog daruje.
Svakodnevnu euharistiju opisala je kao nešto što joj je neophodno:
To je besplatni lijek koji svakodnevno mogu primiti, pa ako već primam ove svoje lijekove koje moram primiti, nije li onda nešto predivno primiti i tu duhovnu terapiju koja liječi i duh i tijelo?!
Tea Perović / Foto: HKR
Teina pisana ostavština
U izdanju Salesiane objavljena je Teina knjiga Stvorene smo za nebo, nastala nakon što joj je dijagnosticirana teška bolest.
Počela ju je pisati kako bi svojim malenim kćerima ostavila ono što im možda neće stići reći – svjedočanstvo vjere, ljubavi i duboku poruku da smo svi stvoreni za nebo.
Posebno mjesto ima i njezina knjiga Nebo – nastala u posljednjim trenutcima njezina života.
Ova knjiga je svojevrsni odgovor na pitanje koje si svi postavljamo. U njoj još dublje i hrabrije progovara o svojem životu i susretu sa smrću te nas podsjeća:
Smrt nije suprotnost životu, već prijelaz u puninu za koju smo stvoreni.
Približava nas Isusu
Jasna Sarka, Teina sestra, ističe da nas knjiga Nebo još dublje i intenzivnije približava Isusu, baš kao što je prva knjiga otvarala srca za djelovanje Duha i pomogla razumjeti mudrost križa te pronaći snagu i radost u patnji.
Ovdje su patnja i križ, kaže Jasna u programu HKR-a, prikazani iz još dublje dimenzije.
Knjiga je nastala u trenucima njezine teže fizičke patnje, pred kraj ovozemaljskog života, ali gdje je i dalje nadljudski jaka i ispunjena Božjim Duhom.
Hrabri nas obiljem poruka iz njezinih iskustava iz svakodnevnog života, pokazujući nama zdravima da pravo zdravlje, radost i punina života dolaze samo s Gospodinom, a smrt kao pojam nije zastrašujuća, nego nastavak života u vječnosti.
Oči za Nebo
„Tea! Ona koja je svojom neizlječivom bolešću nama zdravima otvarala oči za nebo iznad nas i nebo na zemlji! Ona koja je kušala težinu zemlje i bol nestanka, a govorila kao da stanuje na nebu!“, napisao je fra Ante Vučković na svojim društvenim mrežama o Teinom snažnom svjedočanstvu.
O Tei Perović
Tea Perović (1984. – 2025.) rođena je 1984. godine u Supetru, a odrasla je u Bolu na Braču. Njezino djetinjstvo bilo je bezbrižno, nesputano i čisto. Kao djevojčica slobodno je vrijeme provodila na velikoj livadi pokraj kuće, igrajući se s vršnjacima. U pubertetu je počela osjećati nedostatak sadržaja na otoku, što ju je oblikovalo i motiviralo.
Premda njezina obitelj nije redovito prakticirala vjeru, Tea se još kao djevojčica uključila u život župske zajednice, gdje je pjevala u zboru i čitala. Najsnažniji svjedok vjere bila joj je nona Mina.
Nakon završene opće gimnazije u Bolu, Tea je upisala studij germanistike i fonetike te se preselila u Zagreb. Tijekom studija upoznala je budućeg supruga Hrvoja, za kojeg se udala 2008. godine. Njena karijera napredovala je s vremenom, a pokrenula je i vlastitu tvrtku za edukacije i prevođenje.
Tea je bila majka četiri djevojčice. Autorica je knjige „Stvorene smo za nebo“ i „Nebo“. Tea Perović preminula je 2025. godine, ostavljajući iza sebe obitelj, prijatelje i djelo koje će nastaviti nadahnjivati druge.