Kao organizacija koja svakodnevno pruža podršku osobama u pokretu, JRS želi podijeliti izazove s kojima se njihovi korisnici suočavaju u Hrvatskoj. To su konkretne prepreke koje snažno utječu na njihove mogućnosti uključivanja u društvo i ostvarivanja prava.

„Jedan od najozbiljnijih izazova ostaje pristup učenju hrvatskog jezika. Iako je poznavanje jezika ključno za obrazovanje, zapošljavanje i samostalnost, trenutačno na nacionalnoj razini ne postoji dugoročni i sustavni program učenja hrvatskog jezika koji bi bio dostupan svim osobama pod međunarodnom ili privremenom zaštitom. Postoje vrijedne inicijative, ali one nisu dovoljne da odgovore na stvarne potrebe.

Uz to, nedostatak prevoditelja u zdravstvu, obrazovanju i javnim institucijama otežava komunikaciju i stvara osjećaj nepovjerenja. Ljudi se često ne mogu jasno izraziti, a u osjetljivim situacijama, poput razgovora s liječnikom, to može imati ozbiljne posljedice.

Dodatni izazov koji želimo istaknuti je nepostojanje važeće nacionalne strategije integracije.

Foto: JRS Hrvatska

Posljednji Nacionalni akcijski plan istekao je 2019. godine, a novi još uvijek nije donesen. Bez jasnog strateškog okvira, integracija ovisi o projektima i volji lokalne zajednice, umjesto o sustavnom pristupu koji bi bio pravedan, održiv i uključiv.

Nova strategija nije važna samo za izbjeglice, već i za lokalno stanovništvo. Ona bi omogućila pravovremenu pripremu službenika, nastavnika i zdravstvenih djelatnika, razvoj lokalnih mreža podrške, sustavniju suradnju s civilnim društvom, te općenito kvalitetnije razumijevanje ove tematike.

Učinkovita strategija pomaže u sprječavanju nesporazuma, smanjuje prostor za dezinformacije i strah i doprinosi rušenju stereotipa o izbjeglicama kroz konkretne i vidljive mjere uključivanja. Takva bi strategija pomogala i da u javnom diskursu o izbjeglicama više ne prevladavaju katastrofičarski stavovi i senzacionalističke teorije.

Konačno, želimo ukazati i na neprimjereno nizak broj međunarodnih zaštita koje Hrvatska na godišnjoj razini udjeljuje.

Taj se broj ustalio na oko 50 osoba godišnje, unatoč sve većem broju međunarodnih sukoba i ljudi koji poradi njih stradaju.

Foto: JRS Hrvatska

Hrvatska već godinama ne sudjeluje u europskom mehanizmu preseljenja izbjeglica preko kojega većina članica EU u sklopu godišnjih kvota primi određeni broj izbjeglica. Kod nas nije razvijen niti mehanizam humanitarnih koridora, koji u mnogim europskim zemljama koordiniraju vjerske zajednice, te u suradnji s državom pomažu izbjeglicama da nađu novi dom u tim zemljama.

Nasuprot tome, udruge koje se bave izbjeglicama kod nas nemaju niti mogućnosti redovitog ulaska u centre za tražitelje azila i centre za detenciju, a europske i lokalne fondove za integraciju država aktivira rijetko i neredovito.

Unatoč svim preprekama, svakodnevno svjedočimo hrabrosti i volji ljudi da započnu novi život, uključe se i doprinesu.

Vidimo i trud pojedinaca, škola, zdravstvenih djelatnika, lokalnih zajednica i volontera koji ulažu svoje vrijeme i znanje kako bi pružili podršku.

Na Svjetski dan izbjeglica prisjećamo se onih koji su to morali postati, ali i gledamo prema naprijed, prema mogućnostima koje svi zajedno možemo stvoriti.

Svaka osoba zaslužuje priliku za siguran i dostojanstven život. A naše društvo ima snagu i odgovornost to omogućiti – za dobrobit svih.“