O tom čovjeku koji je postao svećenik, nadbiskup, kardinal, pa čak i bivši papa, može se puno toga saznati, piše Catholic News Agency.

Voli mačke, klavir i Mozarta.

Dok je bio kardinal i živio u Rimu, pripremao je tanjure s hranom za mačke lutalice. Ako bi mačke u blizini njegovih vatikanskih ureda bile ozlijeđene, previo bi im rane. Od 2005., godine kada je postao papa, Benedikt je imao crno-bijelu kratkodlaku mačku po imenu Chico koja je živjela u svom domu u Bavarskoj. Kad se preselio u vatikanske stanove, ipak se morao pridržavati pravila: mačke i psi nisu bili dopušteni.

Njegovi drugi interesi uključuju klavir koji je svirao godinama. Skladatelj Mozart mu je omiljen.

“Njegova me glazba još uvijek duboko dotiče, jer je tako sjajna, a u isto vrijeme tako duboka”, rekao je intervjueru Peteru Seewaldu u knjizi “Sol zemlje” iz 1996. “Njegova glazba nipošto nije samo zabava; sadrži cijelu tragediju ljudskog postojanja«.

Njegov brat Georg, koji je također postao svećenik, napravio je glazbenu karijeru: postao je zborovođa u katedrali sv. Petra u bavarskom gradu Regensburgu.

O nacizmu

Iako je nacizam poražen, upozorio je svoje slušatelje da još uvijek postoji “moć za uništavanje”. Ali Isus Krist nas spašava od ovoga: “Onaj koji nam pokazuje put iza smrti je Onaj koji nam pokazuje kako pobijediti uništenje i strah: tako je Isus istinski učitelj života.

“Njegov utjecaj je rastao – infiltrirao se u škole i građanska tijela, kao i u politiku, pa čak i religiju – prije nego što je u potpunosti prepoznat za čudovište kakvo je”, rekao je. “Protjerao je Boga i tako postao neprobojan za sve istinito i dobro“, rekao je nadovezavši se na nacizam.

Nakon što je živio pod zalima nacizma, Benedikt uviđa potrebu za istinom u autentičnoj slobodi.

Upozorio je Amerikance na tamu u srcu koja “ovladava bešćutnost srca koja prvo zanemaruje, a zatim ismijava Bogom dano dostojanstvo svakog ljudskog bića”. Postoji i “posebno zlokobna” tama uma, rekao je, koja manipulira istinom, iskrivljuje našu percepciju stvarnosti i kalja našu maštu i težnje.“

„Ali koja je svrha ‘slobode’ koja, zanemarujući istinu, slijedi ono što je lažno ili pogrešno?” upitao je. „Koliko je mladih ljudi pruženo rukom koja ih je u ime slobode ili iskustva dovela do ovisnosti, do moralne ili intelektualne zbunjenosti, do povrijeđenosti, do gubitka samopoštovanja, čak do očaja i tako tragično i tužno do oduzimanje vlastitog života?”

“Dragi prijatelji, istina nije nametanje. Niti je to samo skup pravila. To je otkriće Onoga koji nas nikada ne iznevjeri; Onaj kome uvijek možemo vjerovati. Tragajući za istinom, počinjemo živjeti po vjeri jer u konačnici istina je osoba: Isus Krist. Zato autentična sloboda nije odustajanje. To je opting in; ništa manje nego prepustiti se sebi i dopustiti da budemo uvučeni u samo Kristovo biće za druge.”

Uzeo je ime Benedikt u čast pape i sveca.

U općoj audijenciji u srijedu, ubrzo nakon svog izbora u travnju 2005., objasnio je da je ime Benedikt odabrao kao poveznicu s papom Benediktom XV. koji je “vodio Crkvu kroz turbulentna vremena Prvog svjetskog rata”. Rekao je da to ime također evocira monaškog vođu iz šestog stoljeća svetog Benedikta iz Nursije i njegovo mjesto u oblikovanju “nepobitnih kršćanskih korijena europske kulture i civilizacije”.

Kao papa, Benedikt je često govorio o potrebi evangelizacije. “Nema većeg prioriteta od ovoga: omogućiti ljudima našeg vremena da se još jednom susreću s Bogom, Bogom koji nam govori i dijeli svoju ljubav kako bismo mogli imati život u izobilju”, rekao je u svojoj apostolskoj pobudnici Verbum iz 2010. Domini.

Benedikt XVI. poduzeo je velike poteze protiv klera koji su zlostavljali djecu.

Stotine svećenika koji su počinili seksualno zlostavljanje laicizirani su pod papom Benediktom. Ovo je bio nastavak njegovog dosadašnjeg rada u Kongregaciji za nauk vjere, koja je 2002. godine dobila povećani autoritet nad slučajevima seksualnog zlostavljanja od strane svećenstva.

Dva mjeseca nakon svog papinstva, Benedikt je disciplinirao oca Marciala Maciela, karizmatičnog i utjecajnog utemeljitelja Kristovih legionara koji je dugo bio optužen za seksualno zlostavljanje sjemeništaraca, a kasnije se pokazalo da je vodio duboko skandalozan dvostruki život.

“Ja sam jednostavno hodočasnik koji započinje posljednju fazu svog hodočašća na Zemlji”

Povremeno su se pojavile kontroverze oko tvrdnje da je Benedikt XVI., kao nadbiskup Münchena i Freisinga od 1977. do 1982., loše postupao ili prikrivao seksualnog zlostavljača. Vatikan i Benediktov bliski pomoćnik nadbiskup Georg Gänswein odlučno su odbacili ove tvrdnje o serijskom seksualnom zlostavljaču oca Petera Hullermanna.

Tadašnji generalni vikar preuzeo je punu odgovornost za odluku o dodjeli svećenika izvan biskupije u župu bez ikakvih pastoralnih ograničenja, gdje je Hullermann ponovno mogao zlostavljati.

Münchenska nadbiskupija objavit će 20. siječnja željno iščekivano izvješće o postupanju s tvrdnjama o zlostavljanju od 1945. do 2019. Prema njemačkim medijima, Benedikt je poslao 82 stranice zapažanja istražiteljima koji su sastavljali izvješće.

Bio je prvi papa koji je dao ostavku u gotovo 600 godina.

Dana 11. veljače 2013. 85-godišnji Benedikt šokirao je svijet objavom o svom umirovljenju na latinskom jeziku. Kao razloge zbog kojih nije bio prikladan za obavljanje dužnosti naveo je svoju poodmakloj dobi i nedostatak snage. Dana 28. veljače, na dan kada je njegova ostavka stupila na snagu, Benedikt je helikopterom otputovao iz Vatikana u Castel Gandolfo.

“Ja sam jednostavno hodočasnik koji započinje posljednju fazu svog hodočašća na Zemlji”, rekao je u svojim posljednjim riječima kao pontifik. “Idimo naprijed zajedno s Gospodinom za dobro Crkve i svijeta.”

Neobična situacija bivšeg pape značila je da je Benedikt zapravo “koautor” enciklike sa svojim nasljednikom. Papa Franjo uključio je Benediktov nedovršeni tekst u svoju encikliku Lumen Fidei iz 2013., proglašavajući ga “djelom četiri ruke”. Enciklike Benedikta XVI. su Deus Caritas Est (2005.), Spe Salvi (2007.) i Caritas in Veritate (2009.) o kršćanskim vrlinama ljubavi i nade.

Benedikt je “djed svih djedova”, što se tiče pape Franje.

“Puno sam puta rekao da mi je veliko zadovoljstvo što on živi ovdje u Vatikanu, jer je kao da imate mudrog djeda kod kuće. Hvala vam!” Bile su to riječi sadašnjeg pape svom prethodniku 28. rujna 2014. na sastanku između pape Franje i starijih ljudi iz cijelog svijeta – uključujući Benedikta.

Benedikt je dubok mislilac koji naglašava i vjeru i razum u kršćanskom životu i zapadnoj kulturi.

U svojoj homiliji uoči konklave 2005. na kojoj je izabran za papinstva, Ratzinger je govorio o “diktaturi relativizma koja ništa ne priznaje kao definitivno i čiji se konačni cilj sastoji isključivo od vlastitog ega i želja”. Naglasio je da je Isus Krist “mjera pravog humanizma”, a zrela vjera i prijateljstvo s Bogom služi kao kriterij za razlikovanje “pravog od lažnog i prijevare od istine”.

Njegove knjige uključuju “Uvod u kršćanstvo”, kompilaciju njegovih sveučilišnih predavanja, i “Isus iz Nazareta”, pokušaj da se suvremenom svijetu objasni Isus Krist. Prije izbora za papu dao je dva popularna intervjua s njemačkim novinarom Peterom Seewaldom, objavljena pod naslovima “Ratzingerovo izvješće” i “Sol zemlje”.

Njegov je pontifikat nastojao potaknuti obnovu.

Benediktovo papinstvo obilježili su napori na kulturnoj, intelektualnoj i duhovnoj obnovi, uključujući liturgijsku reformu. Također je pomogao u jačanju Crkve nakon reformskih napora Drugog vatikanskog koncila. I sam je Benedikt bio na ekumenskom vijeću 1960-ih, gdje je služio kao stručnjak za kardinala Josepha Fringsa, nadbiskupa Kölna.

Benedikt je odbacio tumačenja koncila koja su naglašavala “diskontinuitet i raskid”. Umjesto toga, rekao je, važno vijeće treba gledati u duhu “kontinuiteta” i “reforme”.

Primjer molitve sv. Ivana Pavla II. me neprestano impresionirao i poučavao.

Njegovi napori da uspostavi zdravu interpretaciju II. Vatikanskog koncila trajali su do kraja njegova papinstva. 14. veljače 2013. rekao je da je Koncil isprva pogrešno protumačen “očima medija” koji su ga prikazali kao “političku borbu” između različitih struja unutar Crkve.

Ovo “vijeće medija” stvorilo je “mnoge nesreće” i “toliko bijede”, što je rezultiralo zatvaranjem sjemeništa i samostana, a liturgija je “banalizirana”.

Bio je bliski suradnik sv. Ivana Pavla II.

Tadašnji kardinal Ratzinger služio je svetom Ivanu Pavlu II. kao prefekt Kongregacije za nauk vjere, na toj funkciji više od 20 godina.

“Bio sam uz njega i počeo ga sve više štovati”, pričao bi Benedikt. “Moja vlastita služba bila je podržana njegovom duhovnom dubinom i bogatstvom njegovih uvida. Njegov me primjer molitve neprestano impresionirao i poučavao.” Benedikt je bio uključen u pripremu Katekizma Katoličke crkve i pojašnjenje katoličkog nauka. Povremeno se njegov rad suprotstavljao utjecajnim heterodoksnim katolicima u Sjedinjenim Državama i zapadnoj Europi, postupcima koji su kasnije izazvali negativnu reakciju na njegov izbor za papinstvo.

Kao papa, Benedikt XVI. predvodio je 1. svibnja 2011. beatifikaciju Ivana Pavla II.

“Ivan Pavao II. je blagoslovljen zbog svoje vjere, snažne, velikodušne i apostolske vjere”, rekao je tada Benedikt XVI. “Svojim svjedočanstvom vjere, ljubavi i apostolske hrabrosti, praćen velikom ljudskom karizmom, ovaj uzoriti sin Poljske pomogao je vjernicima diljem svijeta da se ne boje nazivati ​​se kršćanima, pripadati Crkvi, govoriti o Evanđelju.”

“Jednom riječju: pomogao nam je da se ne bojimo istine, jer istina je jamstvo slobode. Još sažetije rečeno: dao nam je snagu da vjerujemo u Krista, jer Krist je ‘Redemptor hominis’, Otkupitelj čovjeka.”