“Nekoliko mjeseci prije predsjedničkih izbora u SAD-u, moj tim je proveo istraživanje koje je obuhvatilo gotovo 8000 mladih, srednjoškolaca i studenata, s ciljem provjere mogu li sami ocijeniti vjerodostojnost materijala objavljenog na internetu”, izjavio je za USA Today dr. Sam Wineburg. “Zaključili smo da se sposobnost istraživane skupine za pravilnim korištenjem informacija s interneta može svesti na jednu riječ: pustoš.”

Objavili smo rezultate dva tjedna nakon izbora predsjednika Trumpa i odmah upali u medijski vrtlog. Naše najcitiranije istraživanje bilo je ono o 82% srednjoškolaca koje nije znalo razliku između oglasa i vijesti. Ali nije bilo pošteno prema djeci tako to oblikovati: dok su deseci objava izvješćivali o tom “grumenu zlata”, nijedno nije objavilo studiju po kojoj ni 59% odraslih ne zna razlikovati navedeno. Svi smo u istom brodu. A brod propušta.

Nužnost obrazovanja za 21. stoljeće

S obzirom na masovnu zbunjenost uzrokovanu internetom i društvenim mrežama, čulo se više poziva za nužnom obnovljenom brigom za podučavanje nauka o građanskim pravima i dužnostima te upoznavanja studenata s temeljima demokracije. Ali ako mislimo da je izazov samo to, jako se zavaravamo.

Uvesti obrazovanje u 21. stoljeće od nas zahtijeva da iznova premislimo način na koji podučavamo svaki predmet u kurikulu.

Primjerice, povijest još uvijek podučavamo korištenjem isključivo tiskanih tekstova, premda nam djecu internetom “poučavaju” poricatelji holokausta. Znanost podučavamo u vremenu kada zagovornici necijepljenja pridobivaju pozornost koristeći znanstveni jezik da bi druge zavarali i zastrašili. Studente učimo rješavati matematičke jednadžbe dok u isto vrijeme ostajemo gluhi na činjenicu da su u isto vrijeme zatrpani zanimljivim infografikama koje globalno zatopljenje maskiraju zloupotrebljavajući osi x i y.

Foto: Pixabay

Nužna je masovna edukacija

Past ćemo na izazovu koji je pred nas postavila digitalna revolucija ako mislimo da postoji jednostavan izlaz iz ove zbrke. Novi tečaj medijske pismenosti ili poludnevna prezentacija kakva knjižničara je samo prva pomoć. Uvođenje obrazovanja u digitalno doba zahtijevat će obrazovni ekvivalent sekvenciranju ljudskoga genoma: višedesetljetni napor koji će koštati milijarde dolara, uključiti tisuće znanstvenika i osloniti se na međunarodnu suradnju s ekipama iz Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Francuske, Njemačke i drugih zemalja.

Prvi korak je pouzdano ustanoviti stanje učenika i studenata glede medijske pismenosti.

Ne smije se brkati dječja lakoća u radu s digitalnim uređajima s naprednom sposobnosti procjene informacija koje ti uređaji nude.

Trebat će nam mnoštvo inovativnih procjena koje se mogu dijeliti internetom, a koji bi svrhovito iskoristili prednosti umjetne inteligencije i obrade prirodnog jezika, e da bi se to utvrdilo.

Digitalna prijetnja je pitanje nacionalne obrane

Nadalje, trebat će nam snažan razvoj i iskušavanje nastavnih programa i pokušaja da bismo pomogli djeci uspjeti u obavljanju tih procjena. Morat ćemo razviti i nove pristupe profesionalnom usavršavanju učitelja, koji su ponekad jednako zbunjeni kao i učenici. A morat ćemo i obnoviti nastavničko obrazovanje, tako da se novi učitelji osjećaju spremni kad djeci kažu da otvore svoje Chromebook uređaje.

Iznad svega, potrebna nam je javna edukacija u najširem smislu – edukacija u javnosti – u našim knjižnicama, društvenim domovima i mjestima bogoštovlja – da bismo dohvatili roditelje i bake i djedove i pomogli im da oni mogu pomoći svojoj djeci kako bi postali informirani građani. U listopadu 1957. je satelit Sputnik probudio Amerikance iz njihove uspavanosti i pokrenuo ponovo premišljanje američkog obrazovnog sustava. Ne vidim da će iz Washingtona uskoro doći nešto poput Zakona o obrazovanju za nacionalnu obranu. Ali prijetnja demokraciji od strane digitalno lakovjernog građanstva nije ništa drugo nego pitanje nacionalne obrane. Odnositi se prema tome bilo kako drugačije jamči daljnje urušavanje demokratskog duštva.