Mons. Jan Sobilo, pomoćni biskup Harkovsko-zaporiške biskupije, nedavno je posjetio sjedište Zaklade papinskog prava „Pomoć Crkvi u nevolji“ (ACN) u Njemačkoj te podijelio iskustvo služenja na ratom razorenom području.

Stanovnici čekaju tople obroke u šatoru na vladinom punktu za humanitarnu pomoć, nakon ruskih napada na Kijev, Ukrajina, 7. veljače 2026. / Foto: ANATOLII STEPANOV/REUTERS

„Na prvoj crti nema ateista“

„ACN nam pomaže od 1991. godine u svemu što nam je potrebno za naše poslanje i rad: infrastruktura, vozila, gorivo, osnovna pomoć. Mislili smo da je sve u redu i da se naše poslanje može nastaviti, ali onda je došao rat.

Nitko nije očekivao da će rat započeti 2014., a situacija je postala mnogo gora nakon invazije 2022.“, kaže biskup Sobilo.

Nekoliko velikih gradova u biskupiji nalazi se pod okupacijom i ondje više nema svećenika koji bi služili vjernicima.

U međuvremenu, druge župe su se povećale zbog priljeva ljudi koji su pobjegli s okupiranih područja. Većina je stigla bez ičega i pomoć pronašla u Crkvi.

Neki od njih ne poznaju Boga, ali u srcu osjećaju da im nešto treba i to su pronašli u našoj zajednici. Svećenici i redovnice daju im osjećaj da imaju novu obitelj. Dijelimo kruh i hranu, a ljudi kažu: „Niste mi dali samo kruh, nego i okus Boga.“

„Zahvaljujući ACN-u pomogli smo tisućama ljudi. Ovo nije samo još jedan projekt – to su stvarni ljudi, vidimo njihova lica i poznajemo njihove priče. Znamo da zbog dobročinitelja ACN-a nećemo gladovati i da možemo nastaviti naviještati Evanđelje. Bez vaše pomoći naša bi Crkva bila kao u sovjetskim vremenima.“

Biskup Jan Sobilo svjedoci o stanju Ukrajini / Foto: Arhivska-fotografija/Vatican Media

Priča o ljudima koji su se, unatoč strašnim gubicima, približili Bogu kroz Crkvu bezbroj je. No, je li rat neke naveo da odbace Boga?

„Ne poznajem nikoga tko je izgubio vjeru. Jedan mi je časnik rekao da među svim ljudima koje je poznavao na prvoj crti nema ateista“, kaže biskup Jan Sobilo.

„Nikad ne znaš kada će doći tvoj čas“

Veliki nadbiskup kijevsko-halički Svjatoslav Ševčuk nedavno je objavio da je njegova Crkva u posljednjim godinama porasla s 8 na 12 posto stanovništva, a biskup Jan Sobilo potvrđuje sličan trend i među latinskim vjernicima na istoku zemlje.

Sjedište biskupa nalazi se samo 15 kilometara od prve crte bojišnice.

Bombardiranja su svakodnevica, a zračne uzbune toliko su česte da se ljudi više i ne spuštaju u skloništa.

Ostaju gdje jesu. Kažu da radije riskiraju život, ali u međuvremenu barem žive. Nisu napadnuti samo naši gradovi – dronovi i rakete lete iznad nas prema Kijevu, pa se sirene oglašavaju desetcima puta dnevno.

Ipak, neki mračni trenuci probiju ravnodušnost. Biskup kaže da mu je najteže predvoditi sprovode mladih muškaraca.

Najgore mi je gledati majke koje su izgubile svoju djecu. Sjećam se jednog mladića koji je mobiliziran odmah nakon završetka škole. Prošao je obuku, otišao na bojište i poginuo dva tjedna kasnije. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

Gledati njegovu majku kako oplakuje jedinog sina bilo je, kaže, srceparajuće. Zbog toga su svi svjesni koliko je život krhak.

12. dan rata u Ukrajini / Foto: Myroslava Mostepaniuk

„Svatko ima nekoga bliskoga tko je umro zbog rata. Nikad ne znaš kada će doći tvoj čas, piše Pomoć Crkvi u nevolji.

Ispovijed jednom tjedno

Zato ljudima govorimo da idu na ispovijed barem jednom tjedno, da bi uvijek bili spremni, i zato se mnogi obraćaju Crkvi kako bi se pripremili za sakramente“, objašnjava biskup Sobilo.

Posljednjih godina biskupija je pripremala desetke ljudi za primanje sakramenata kršćanske inicijacije, a trenutno se 40 odraslih osoba priprema za ulazak u Crkvu na Uskrs.

Biskup priznaje da nema mnogo povjerenja u planove političara i svjetskih vođa, no to ne znači da ne vjeruje u mir.

Ne sumnjam da Bog ima plan za Ukrajinu. Možda taj plan još ne vidimo niti ga razumijemo – možda će biti iznenađenje – ali On nas nije zaboravio.