Prema WHO-u, svake godine se prijevremeno rodi 15 milijuna beba, od kojih milijun umre zbog komplikacija. Uz to, mnogi su parovi koji ne mogu začeti. Potreba za smanjenjem neonatalne smrtnosti kulminirala je razvojem tehnologije umjetnog amniona i placente, poznate kao “umjetna maternica”. Prvo postrojenje za umjetnu maternicu na svijetu – EctoLife – pokrenuo je 9. prosinca 2022. redatelj i znanstveni komunikator sa sjedištem u Berlinu, donosi National Library of Medicine.

O čemu se radi?

‘Maternica’ je dizajnirana tako da simulira sve potrebne fiziološke mehanizme tijekom trudnoće. Izmjena plinova odvija se ekstrakorporalnom membranskom oksigenacijom. Uvodi se arteriovenski krug bez pumpe koji tjera krv isključivo iz fetalnog srca i kombiniran je s oksigenatorom niskog otpora. Zbrinjavanje otpada provodi se putem dijalize. Koristi se “biobag” na bazi polietilenske folije koja je odgovorna za sterilnost, prilagodbu veličine te učinkovitost volumena tekućine i prostora. Može se modificirati da točnije oponaša dimenzije i oblik maternice, pružajući tako analognu alternativu pravoj maternici.

Paradoks je to društva, što po mom mišljenju ukazuje na to da je problem očito negdje drugdje i duboko skriven, ali se manifestira na razne načine, od kojih je jedan od njih i ovaj, pokušaj stvaranja jedne nove generacije.

“S obzirom na učestalost i stopu smrtnosti od prijevremenih porođaja diljem svijeta, tehnologija umjetne maternice (AWT) nije ništa drugo doli blagodat”, objašnjavaju.  AWT osigurava urođeno okruženje ljudske maternice, čime se smanjuje respiratorna borba koja nije kompatibilna s prerano rođenim plućima fetusa. Nepropusni, zatvoreni dizajn koji oponaša amnionsku šupljinu također smanjuje rizik od infekcije. Zdravstvene dobrobiti odnose se i na trudnice, budući da ova tehnologija predstavlja sigurnu alternativu visokorizičnim trudnoćama te mogu ublažiti rizike prekida trudnoće. Žene se često suočavaju s problemima povezanima s trudnoćom, uključujući anemiju, hipertenziju, probleme s mentalnim zdravljem i virusne infekcije. Neki od njih mogu biti kobni i za majku i za dijete, ali se mogu spriječiti AWT-om.

Bračni par čini jedinstvo u isključivosti, a sam brak čini jedinstvo u međusobnoj ljubavi najprije, a potom i u prokreaciji.

Prednosti na društvenom planu također su vrlo “poticajne”. AWT omogućuje neplodnim parovima da začnu dijete i postanu pravi biološki roditelji svoje djece.  Omogućuje oba roditelja da dijele jednake odgovornosti čak i prije nego što se dijete potpuno rodi, podižući jednakost među oba spola. Ovo će pomoći ženama i fizički i mentalno i biti neovisnije. AWT je korisna alternativa surogat majčinstvu za istospolne parove, žene koje su bile podvrgnute histerektomiji ili neplodne žene.

Međutim, još uvijek postoje problemi koje treba riješiti. Tehnologija trenutno pomaže u razvoju fetusa samo između 13. tjedna i prije potpune trudnoće, odnosno 38. tjedna. Budući da ne može olakšati razvoj embrija u fetus, mora mu prethoditi kirurško vađenje fetusa, što može biti povezano s komplikacijama.

Može li čovjek biti Stvoritelj?

Suvremeni čovjek misli da ima cjelovit pogled na svakidašnji život. Generalno, može se reći da je čovjek izgubio smisao u služenju. Budući da je taj, čovjekov pogled često subjektivan, on je bitno drugačiji od onoga koji je vrijedio u ne tako dalekoj prošlosti. Taj, moderni čovjek misli da je svojim načinom razmišljanja otišao korak naprijed, dok je u stvarnosti zagazio nekoliko koraka unatrag. Pogledajmo i zadržimo se samo na pitanju spolnosti. Činjenica je da ne postojimo bez tijela, ali i da se ne trebamo svesti samo na tijelo. 

Prema WHO-u, svake godine se prijevremeno rodi 15 milijuna beba, od kojih milijun umre zbog komplikacija. Uz to, mnogi su parovi koji ne mogu začeti, Potreba za smanjenjem neonatalne smrtnosti kulminirala je razvojem tehnologije umjetnog amniona i placente, poznate kao ‘umjetna maternica’.

Dobro nam je poznata zapovijed „ Plodite se i množite“, izrečena Adamu i Evi, ali i Noi poslije potopa, gdje jasno shvaćamo da je rađanje očito nešto što je dobro, jednako kao i biti roditelj. Biti roditelj je zapravo Božji blagoslov. No, shvaća li to čovjek koji često svoj pogled kao da okreće nečemu što je „moderno“?  Bračni par čini jedinstvo u isključivosti, a sam brak čini jedinstvo u međusobnoj ljubavi najprije, a potom i u prokreaciji. I u Bibliji čitamo: „ I bit će njih dvoje jedno tijelo.“ Brak sadrži poslanje u „ dva pravca“ – sjedinjenje u međusobnoj ljubavi i zajedništvu, te rađanje, kako je to već ranije spomenuto.

Nažalost, danas je naglasak samo na ovom prvom, a kako nema drugoga, pojavljuje – žalost i tjeskoba. No,  ta se emocionalna stanja ne pojavljuju nužno samo iz tog razloga. Nekima će tjekoba proizaći iz pitanja – „ Kako imati više djece“, dok će nekima proizlaziti iz onoga  – „ Kako dobiti dijete?“. Možda i pitanje – kako na svijet donijeti dijete koje je hendikepirano također predstavlja tjeskobu. Patnje su to koje ne traže nikakav moralni sud drugih, nikakve komentare i mišljenja raznih „stručnjaka za takva pitanja“, već razumijevanje i uvažavanje. Biti roditelj zasigurno sa sobom nosi trenutke radosti i žalosti, no ne treba to gledati pesimistički. 

Molitva je zamijenjena narudžbom, rekao je jednom prilikom biskup Valentin Pozaić komentirajući umjetnu oplodnju. Čovjek današnjice želi zamijeniti čovjeka sutrašnjice.  Ali zapitajmo se – koliko je razumno da neki pojedinac ili skupina zacrtava vrstu budućeg naraštaja? Pitamo se, može li netko, tko si dopušta gospodariti životom kako mu se prohtije – biti roditelj? Neće li roditeljstvo za njega izazvati žalost i tjeskobu, što je zapravo suprotno od onoga što biti roditelj zapravo jest. Usporedbe radi, Psalam 127. kaže „ Sinovi su Gospodnji dar.“  I stvarno se čini da je tako. 

Osobno poznajem parove koji ne mogu začeti, ali koji u isto vrijeme ni trenutka ne promišljaju o umjetnoj oplodnji. Osim toga, što je sa primjerima tolikih svetaca koji su žrtvovali vlastite živote kako bi spasili živote nerođenih?

Je li tehnički imperativ za rađanjem nužno i moralan? Je li etički opravdan? Pitanja su to koja se pojavljuju kao logičan slijed nakon svih ovih promišljanja. Čini mi se kao da se suvremeni čovjek okrenuo od sustava vrijednosti, a onda , kao da se kao da se na neki način odmiče od samog sebe. Paradoks je to društva, što po mom mišljenju ukazuje na to da je problem očito negdje drugdje i duboko skriven, ali se manifestira na razne načine, od kojih je jedan od njih i ovaj, pokušaj stvaranja jedne nove generacije.

Relativizam u punom smislu riječi

Imajući na umu da je čovjek stvorenje, a ne Stvoritelj te da u ovom slučaju svoj poziv na prokreaciju i stvaranje ne ostvaruje na ispravan način, zanimljivo je pogledati kako se stvarnost olako može tumačiti u duhu vremena – kako kome odgovara. Ponajprije, potreba za opravdavanjem ovakve inovacije govorljivija je više nego što mislimo. Ukoliko je EctoLife toliko ispravan, zašto je potrebno obrazlagati njegovu namjenu? Zašto je potrebno konstantno se pozivati na prava istospolnih parova i onih koji ne mogu začeti dijete?

Osobno poznajem parove koji ne mogu začeti, ali koji u isto vrijeme ni trenutka ne promišljaju o umjetnoj oplodnji. Osim toga, što je sa primjerima tolikih svetaca koji su žrtvovali vlastite živote kako bi spasili živote nerođenih? Znate li za primjer Chiare Corbelle Petrillo ili možda Gianne Berette Molle? Njih su obje, znajući za bolest koja ih je zadesila za vrijeme trudnoće prolongirale liječenje znajući da bi ono moglo naštetiti nerođenom djetetu.

Ipak, te svetice našeg, novijeg vremena svjedoče nešto što ovaj svijet ne može shvatiti. Ne možemo od svijeta očekivati da živi kao Chiara Corbella Petrillo ili možda Gianna Beretta Molla, budući da sustav vrijednosti očito ne postoji. Ne možemo očekivati da nas neće zadesiti progoni ne samo zbog kršćanskog stajališta, već i zbog onih, univerzalnih i općeljudskih načela. Ipak, zlo nikada nije niti će ikada imati zadnju riječ. Sveti Ivan od Križa govorio je da zlo samo sebe uvijek otkrije, a na kraju i uništi. Toliki su sustavi bili osuđeni, tolike ideologije svrgnute, budući da sve ono što nije Božje nikada nije opstalo.