Tri samostanska centra “Santa Lucia alle Malve”, “Santa Lucia alla Civita” i “Santa Lucia al Piano” vrlo su važan dio zajednice te povijesnog i urbanog razvoja talijanskog grada Matere kroz cijelo tisućljeće, piše Oltre l’Arte Matera.

Matera / Foto: Giulia Gasperini / Unsplash

U špiljskoj samostanskoj crkvici “Santa Lucia alle Malve” mogu se vidjeti, uz mnoge šupljine u kamenim zidovima, simboli mučeništva sv. Lucije: kalež s očima svetice. Ulaz u crkvu istaknut je sedrenim blokovima koji, čineći liniju, završavaju oštrim lukom na čijem se dnu nalazi liturgijski simbol svetice. U ovu špiljsku crkvicu i danas dolaze slaviti sv. Luciju, na njen dan 13. prosinca, kada se održava svečana misa.

Foto: Italian Ways

Foto: oltrelartematera.it

Freske kojima je crkva ispunjena su od velike povijesne i umjetničke važnosti, a neke od slika prikazuju Gospu koja doji, sv. Mihaela arkanđela, sv. Grgura, sv. Benedikta i sv. Skolastiku.

“Santa Lucia alle Malve” bila je dom benediktinskim redovnicama između 8. i 16. stoljeća. Špiljske crkve poput nje bile su popularne duljem Italije jer su religijske zajednice u vrijeme bizantinskog cara Lava III. gradile mjesta obreda, odnosno crkve pod zemljom kako bi pobjegle od zabrane štovanja slika i ikona, piše Italian Ways.

Foto: Italian Ways

Foto: oltrelartematera.it

Sv. Lucija bila je mučenica i jedna od najomiljenijih svetica Crkve. Njezino ime znači svijetla i na neki način naviješta veliko svjetlo božićne noći. Rođena je 284. godine u Sirakuzi na Siciliji, u vrijeme vladanja cara Dioklecijana, koji je poznat po progonu kršćana. Iako o njezinom životu nema nekih iscrpnijih podataka, blagdan joj se spominje već od 400 godina. U novije vrijeme otkrivene su Lucijine katakombe i njezina grobna jama. Nad njezinim grobnim mjestom još je u bizantsko vrijeme stajala velika bazilika.

O smrti ove svetice poznate su dvije legende, jedna datira iz 6. stoljeća prema kojoj je Lucija mučenički umrla 304. kad je u Kataniji na grobu sv. Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca koji ju je potom htio poslati u javnu kuću. Tamo se žestoko opirala te su je slijedile lomača i goruće ulje, ali oni joj nisu naudili pa joj je krvnik probo grlo mačem. Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih onome neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima. Umjetnici sv. Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju, a prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici (svjetiljki) i po očima koje drži na pladnju.

Foto: santuariodilucia.it