Josip je priznao da dobar dio života proveo je u lutanju, i na tom putu često bi zatajio, izdao, uvrijedio Gospodina, ali i svoje bližnje. Međutim, kaže da umjesto da ga Bog kazni, smilovao mu se neizmjernom ljubavlju te je u dvadesetim godinama života nanovo počeo otkrivati Božji poziv koji je nosio u sebi. Nakon obraćenja kaže da je postajao sve više svjestan da ga Bog zove da ga iz bližega slijedi. Nije ništa znao o tome „kako postati i biti svećenik“, i na tom putu traženja Bog je na Josipov put stavio salezijansku družbu. Tako je njegova avantura s Gospodinom krenula, i traje.

Nakon obraćenja kaže da je postajao sve više svjestan da ga Bog zove da ga iz bližega slijedi.

Spomenuo se i braće salezijanaca koji su mu dali neizmjerno mnogo ljubavi, pažnje i strpljivosti dok je Gospodin od starog Josipa klesao novo stvorenje za koje se nada da će jednoga dana donijeti neki plod za Gospodina.

Nedavno je saznao tešku istinu koja ga jako muči i odlučio se javiti i zamoliti pomoć. U Etiopiji gdje je Josip trenutačno u službi, već dvije godine bjesni rat. Međutim, ta informacija nije toliko prisutna u našim europskim medijima iako je patnja tog Božjeg naroda iznimno velika. Rezerve su presušile i pomoć izvana prestala je dolaziti.

Međutim, ta informacija nije toliko prisutna u našim europskim medijima iako je patnja tog Božjeg naroda iznimno velika.

Provincija ima lijep broj zvanja i trenutačno je na studiju teologije njih četrdesetak, a školarina koju provincija plaća svake godine je sada zbog krize dovedena u pitanje. Stoga je Josip odlučio zamoliti pomoć kako bi se ovo krizno razdoblje prebrodilo uz pomoć ljudi otvorena srca za Gospodina.

U misijskoj zajednici gdje se salezijanac Josip trenutačno nalazi pokrenuo je edukaciju o izradi kruha i naučio djecu kako praviti kruh te na taj način spašava djecu s ulice. Mnoga djeca nemaju nikoga i doslovno spavaju na pločnicima, preživljavaju kradući ili su nečiji robovi pa rade za hranu i veoma sitan novac. Salezijanci godinama rade na spašavanju te djece pružajući im smještaj, hranu, odjeću i sve što je potrebno. Osnovali su i školski centar koji djeci pruža mogućnost školovanja. Na taj način ih se pokušava rehabilitirati u društvo kao školovane mlade ljude koji imaju priliku za dostojanstven život, i budućnost. Posjetite: www.boscochildren.com

Posljednja akcija koju je pokrenuo bila je pomoć za izgradnju pekare te je uz Božju pomoć i otvoreno srce darovatelja, uspio! Pokrenuo je i uzgoj zečeva jer situacija u zemlji iznimno je teška. Škole koje su školovale više od osam tisuća djece su zatvorene jer većina mladića i vojno sposobnih ljudi su nasilno regrutirani tako da je rat uništio ekonomiju i svakodnevni pokolji i granatiranja ostavljaju užasne posljedice o kojima svijet malo zna.

Pokrenuo je i uzgoj zečeva jer situacija u zemlji iznimno je teška.

Kao i svi naši misionari i misionarke, i Josip sve stavlja u Božje ruke i kaže da je Božje milosrdno srce pokretač velikih djela. Siguran je da će uz pomoć dobrih ljudi i ovu situaciju Bog okrenuti na dobro.

O misijskim zvanjima Papa kaže da se „katolički život jednoga naroda mjeri žrtvama koje dobrovoljno preuzima na sebe i snosi za misije“. Tu žrtvu on traži od svih i napominje: „Ako siromašna biskupija pomaže drugu siromašnu biskupiju, nipošto se neće dogoditi da zbog toga postane oskudnija, jer se Bog ne da u velikodušnosti nadmašiti“.

Zainteresirani svoj dar za školovanje svećenika mogu uplatiti prema podacima kako slijedi: IBAN: HR6323600001101542876; SWIFT: ZABAHR2XX. Ukoliko želite donaciju usmjeriti za pomoć Etiopiji, u opis plaćanja navedite: Etiopija.

Na Facebook stranici „Papinska misijska djela u Republici Hrvatskoj“ mogu se pratiti aktivnosti iz misijskih zemalja: www.facebook.com/missioHR