Drugačiji izgled

Za mene je iskustvo biti kršćanin drugačije. Kad su prvi apostoli prvi put sreli Isusa, njihova prva reakcija bila je: “Upoznali smo Mesiju.” To je odgovaralo njihovim srcima i u meni stvara nešto veće što ne mogu shvatiti. To je misterij koji ne možemo shvatiti. “Ako ste razumjeli, onda ono što ste razumjeli nije Bog” (sv. Augustin). Ovo je nešto izvan našeg razumijevanja, piše Daniel Mark s portala Catholic Stand.

Kad mi se dogodi nešto veliko, shvatim da to ne dolazi od mene, već mora doći od Njega. Nitko drugi nije sposoban za takvo što. Neko vrijeme nisam bio na poslu zbog zdravstvenih razloga, a nisam mogao ni raditi dobrotvorne svrhe. Međutim, kad sam se vratio raditi u humanitarne svrhe, vozio sam se u autu s ostalima i imao sam osmijeh od uha do uha. Taj osmijeh su svi primijetili. Postavljeno pitanje bilo je – zašto se smijete? Kako nisam mogao zadržati svoju radost? Opet sam mogao učiniti što sam htio. Kršćanski događaj je drugačiji jer je to susret s Kristom svaki dan. Moramo ga tražiti jer nas je već pronašao.

Ovi događaji u našim životima iskustva su koja moraju proizaći iz svijesti. Jesmo li svjesni onoga što nam se događa? Punina radosti je gledati Boga u svemu ”(Julian iz Norwicha). Tu sam počeo razmišljati. Kad su se crkve ponovno otvorile, napokon mi je bilo dopušteno ‘otići kući.’ Bila je tolika radost vratiti se na misu. Ništa veće neće zadovoljiti naše potrebe od Krista u euharistiji.

Normalnost

Mogu se vratiti osobnom radu. Mogu se vratiti posjetiti ljude koje nisam toliko dugo obavljao. No to ne rješava problem. Thoma Kempenac je rekao: “Od tebe se traži vjera i iskren život, a ne uzvišenost intelekta, niti dubina u Božjim otajstvima.” Čini se da kao društvo sve imamo pod kontrolom. Zatvorili smo se kako bismo preživjeli, a onda smo se otvorili kad smo se mogli cijepiti. Ne želim zaboraviti tko je u središtu mog života.

Gospodin se tajanstveno kreće. Kreće se kako mu odgovara. U svijetu u kojem mislimo da imamo toliko kontrole, zaboravljamo da nismo na čelu ovog broda.

U kršćanstvu postoji mnogo toga što se može podvrgnuti točnoj analizi. No, krajnje su stvari obavijene tihim Božjim otajstvima (Hans Urs von Balthasar).

Ljepota kršćanstva događaj je koji je sve započeo za nas. U ranoj Crkvi postojala je takva nevolja za koju se činilo da ne jenjava kroz stoljeća. Čini se da opet sve proživljavamo. Ali želim se pouzdati u Boga s njegovom beskrajnom mudrošću. Njegova mudrost je izvan našeg prepoznavanja. Ne želim zaboraviti svog Gospodina na isti način na koji ga Marija Magdelena nije zaboravila kada je tog uskrsnog jutra plakala pred grobom.

Uvijek uživam u posjetu samostanu ili samostanu i to je nešto što mogu ponovno učiniti. Gledam ih u njihovom radu, u tišini i gostoprimstvu. Ponekad mi zavide na njima i njihovoj čvrstoj predanosti Kristu. U toj tišini nastavlja me zadiviti kako se Bog kreće.

Bog mora djelovati u duši u tajnosti i u tami, jer kad bismo u potpunosti znali što se događa i što će otajstvo, preobrazba, Bog i milost na kraju zatražiti od nas, pokušali bismo preuzeti odgovornost ili zaustaviti cijeli proces (sv. Ivana od Križa).

U epidemiji straha da svi živimo zbog pandemije koronavirusa riskiramo da se ponašamo više kao nadničari nego kao pastiri.

Unatoč teškoćama s kojima smo se suočili, s kojima se suočavamo i s kojima ćemo se suočiti, vjerujemo u beskrajno milosrđe i spasiteljsku moć našeg Boga. Opet uživam u jelu na terasi. Više uživam kad prepoznam tko me spašava – Krist.