Brod Galilejskog jezera smješten je u muzeju Yigal Alon u Izraelu. Ostaci čamca, dugački 8,27 metara, široki 2,3 metra i najveće očuvane visine 1,3 metra prvi put su se pojavili tijekom suše 1986. godine. Konstrukcija čamca odgovara ostalim čamcima koji su se gradili u tom dijelu Mediterana u razdoblju između 100. godine prije Krista i 200. godine poslije Krista.
Ovaj je brod napravljen uglavnom od cedrovine spojene ubodnim klinovima i čavlima te ima plitak gaz s ravnim dnom, što mu omogućuje da se lakše približi obali tijekom ribolova. Međutim, čamac je sastavljen od deset različitih vrsta drva, što sugerira ili manjak drva ili to da je čamac napravljen od starog drva i da je podvrgnut opsežnim i opetovanim popravcima. Čamac je bio veslački, s četiri zategnuta veslača, a imao je i jarbol koji je omogućavao ribarima da plove čamcem.
Ostatke drevnog galilejskog broda pronašli su braća Moshe i Yuval Lufan, ribari iz Ginnosara. Braća su bili oduševljeni arheolozi amateri sa interesom za otkrivanje artefakata iz prošlosti s područja Izraela i Palestine. Godine 1986., kada je suša smanjila razinu vode u jezeru, dva brata su istraživala novootkrivenu plažu i naišla na ostatke čamca zakopanog u obalu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Braća su svoje otkriće prijavila vlastima koje su poslale tim arheologa da ga istraže. Uvidjevši da su ostaci čamca od ogromne povijesne važnosti, uslijedila su arheološka iskopavanja koja su poduzeli članovi Kibbutz Ginosar, Izraelske uprave za antikvitete i brojni volonteri.
Iskopavanje čamca iz mulja bez njegovog oštećenja, dovoljno brzo da se izvuče prije nego što voda ponovno naraste, bio je težak proces koji je trajao 12 dana i noći. Drevno drvo bilo je izuzetno krhko kada je bilo izloženo atmosferi i brod je morao biti spašen s mjesta na kojem je pronađen umotavanjem u plašt od stakloplastike i izolacijske pjene, što je pomoglo u održavanju na okupu i plutanju do novog mjesta.