Prošlo je, rekao je Papa, više od dvije tisuće godina od utjelovljenja Sina Božjega, a od tada su dolazila i prolazila brojna doba i kulture.

„U nekim je povijesnim razdobljima kršćanska vjera oblikovala živote naroda i njihove političke institucije, dok se danas, osobito u europskim zemljama, čini da se pitanje Boga povlači jer ljudi postaju sve ravnodušniji prema prisutnosti i njegovoj Riječi“, ispričao je je Papa te dodao da je potrebno čuvati se od ishitrenih razmatranja i ideoloških prosudbi koje bi sukobile kršćansku i sekularnu kulturu.

Danas, osobito u europskim zemljama, čini se da se pitanje Boga povlači jer ljudi postaju sve ravnodušniji prema prisutnosti i njegovoj Riječi.

Umjesto toga, nastavio je Papa, važno je priznati međusobnu otvorenost između ovih dvaju horizonata.

„Vjernici su sve više otvoreni i mirni s mogućnošću prakticiranja svoje vjere bez nametanja, živeći kao kvasac u svijetu i u svojim zajednicama. Nevjernicima ili onima koji su se udaljili od vjerske prakse nije strana potraga za istinom, pravdom i solidarnošću. Često, čak i ako ne pripadaju nijednoj vjeri, u svojim srcima nose veliku žeđ, potragu za smislom, koja ih navodi na razmišljanje o misteriju života i traženje temeljnih vrijednosti za opće dobro“, istaknuo je Sveti Otac.

Vjernici su sve više otvoreni i mirni s mogućnošću prakticiranja svoje vjere bez nametanja, živeći kao kvasac u svijetu i u svojim zajednicama.

U tom je kontekstu Papa istaknuo, kako je rekao, ljepotu i važnost pučke pobožnosti. „S jedne strane, pučka pobožnost upućuje na utjelovljenje kao temelj kršćanske vjere, koje uvijek nalazi izraz u kulturi, povijesti i jezicima naroda i prenosi se kroz simbole, običaje, obrede i tradiciju žive zajednice. S druge strane, takva pobožnost privlači i uključuje i osobe koje su na pragu vjere. Iako možda ne prakticiraju svoju vjeru redovito, pučka pobožnost omogućuje im da iskuse svoje korijene i naklonosti, kao i da se susreću s idealima i vrijednostima koje smatraju korisnima za vlastiti život i društvo“, pojasnio je.

S druge strane, takva pobožnost privlači i uključuje i osobe koje su na pragu vjere.

Kada je pučka pobožnost uspješna u prenošenju kršćanske vjere i kulturnih vrijednosti određenog naroda, spajanju srca i izgradnji zajednice, donosi velike plodove koji utječu na društvo u cjelini, uključujući odnose između političkih, društvenih i civilnih institucija i Crkve, istaknuo je Papa.

Autentična vjera, dodao je Sveti Otac, zahtijeva zalaganje, svjedočenje, promicanje ljudskog razvoja, društvenog napretka i brige za stvoreno, a sve u ime milosrđa.

Pučke pobožnosti, procesije, karitativne aktivnosti, zajednička molitva krunice i drugi oblici pobožnosti mogu njegovati „konstruktivno građanstvo“ kršćana.

„Zbog toga su stoljećima ispovijedanje kršćanske vjere i modeli zajedničkog života nadahnuti evanđeljem i sakramentima doveli do bezbrojnih djela solidarnosti, uključujući osnivanje ustanova poput bolnica, škola, domova za njegu – ima ih mnogo u Francuskoj – koji su vjernicima omogućili pomaganje potrebitima i doprinos napretku općeg dobra“, rekao je Papa te dodao da pučke pobožnosti, procesije, karitativne aktivnosti, zajednička molitva krunice i drugi oblici pobožnosti mogu njegovati „konstruktivno građanstvo“ kršćana.

Dodao je da se vjernici također mogu naći u suradnji sa svjetovnim, civilnim i političkim institucijama u službi svake osobe, počevši od siromaha, za cjeloviti ljudski rast.

„Otuda potreba za razvojem koncepta laičnosti, koji nije statičan i fiksiran, nego razvijajuć i dinamičan, sposoban prilagoditi se različitim i nepredviđenim situacijama te promicati stalnu suradnju između civilnih i crkvenih vlasti na dobrobit cijele zajednice – svatko u granicama svojih nadležnosti i područja djelovanja“, istaknuo je te citirao papu Benedikta XVI. koji je rekao da zdrava laičnost „oslobađa vjeru od tereta politike i dopušta da se politika obogati doprinosom vjere, zadržavajući potrebnu distancu, jasnu razliku i neizostavnu suradnju između dviju sfera“.

Laičnost oslobađa vjeru od tereta politike i dopušta da se politika obogati doprinosom vjere.

Cijeli govor možete pročitati na IKA-i.