Papa je 18. veljače potvrdio dekret kojim je izjavio da je kardinal Eduardo Francisco Pironio (1920.-1998.), koji je pomogao u organizaciji prvog Svjetskog dana mladih, živio životom junačke kreposti, piše Courtney Mares s portala Catholic News Agency.

Pironio je dva desetljeća bio član Rimske kurije. U Rim ga je 1975. doveo papa Pavao VI. i sudjelovao je na konklavama na kojima su 1978. izabrani Ivan Pavao I. i Ivan Pavao II.

Papa Franjo, koji je bio poznat kao Jorge Mario Bergoglio prije nego što je postao papa, rekao je da mu je Pironio bio prijatelj kada su oboje živjeli u Argentini. Budući papa je u jednom trenutku čak čuo Pironijevo priznanje.

“Dobro poznajem Pironija otkad je bio pomoćni biskup La Plate”, rekao je u intervjuu 2008. godine.

“Kad god ste razgovarali s njim… otvorio vam je panoramu svetosti iz svoje duboke poniznosti”, rekao je papa Franjo.

Eduardo Francisco Pironio rođen je u gradu Nueve de Julio, na sjeveroistoku Argentine, 3. prosinca 1920. Bio je najmlađe od 22 djece u obitelji talijanskih imigranata.

“U povijesti moje obitelji postoji nešto čudesno”, rekao je Pironio jednom prilikom, prema riječima sv. pape Ivana Pavla II., koji je ispričao priču u svojoj homiliji na Pironijevu sprovodu.

“Kad je rodila svog prvog sina”, prisjetio se Pironio, “moja je majka imala jedva 18 godina i teško se razboljela. Nakon oporavka, liječnici su joj rekli da više neće moći imati djece, a da ne riskira vlastiti život. Stoga se otišla konzultirati s pomoćnim biskupom La Plate, koji joj je rekao: ‘Liječnici mogu pogriješiti: predaj se u Božje ruke i izvrši svoju dužnost supruge.’ Moja majka je tada rodila još mnogo djece.”

U dobi od 18 godina, Pironio je upisao sjemenište u La Plati, glavnom gradu provincije Buenos Aires. Studirao je teologiju u Europi i bio rektor sjemeništa u Buenos Airesu i kasnije dekan teologije na Katoličkom sveučilištu u Argentini. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru kao peritus (teološki stručnjak).

Pironio je postao pomoćni biskup La Plate u dobi od 44 godine. Kasnije se prisjetio da je tu dužnost obnašao i biskup koji je blagoslovio njegovu majku.

„Na dan mog biskupskog ređenja, nadbiskup mi je dao taj biskupski naprsni križ, a da nisam znao priču iza toga. Kad sam mu rekao da svoj život dugujem vlasniku križa, zaplakao je”, rekao je. Pironio je nastavio služiti kao biskup u biskupijama Avellaneda i Mar del Plata. Bio je i predsjednik Latinoameričkog biskupskog vijeća (CELAM) od 1972. do 1975. i bio je poznat po svojoj obrani ljudskih prava.

Tijekom posljednje faze vlade Isabel Perón i vojne diktature koja je uslijedila, primio je prijetnje smrću i prebačen je u Rim. Papa Pavao VI. imenovao je Pironija kardinalom 1976. godine. Papa Ivan Pavao II. pozvao je Pironija da služi kao predsjednik Papinskog vijeća za laike 1984. godine, na toj dužnosti do 1996. godine.

Zahvaljujem Gospodinu za privilegiju Križa. Jako sam sretan što sam toliko patio. Žao mi je samo što to nisam bolje podnio i što nisam uvijek šutke uživao u svom križu.

U toj ulozi pomogao je u pokretanju prvog Svjetskog dana mladih u Rimu, kao i sljedećih Svjetskih dana mladih u Buenos Airesu, Santiagu de Composteli, Poljskoj, Denveru i na Filipinima.

Pironio je također služio kao prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i Družba apostolskog života.

Umro je od raka kostiju u Rimu 5. veljače 1998. i pokopan je u svetištu Gospe od Lujána u Argentini. Njegova kauza za beatifikaciju otvorena je 23. lipnja 2006.

“Zahvaljujem Gospodinu za privilegiju Križa. Jako sam sretan što sam toliko patio”, napisao je Pironio dok se borio s rakom. “Žao mi je samo što to nisam bolje podnio i što nisam uvijek šutke uživao u svom križu. Sada bih barem želio da moj križ počne sjati i donositi plod.”

U svojoj sprovodnoj homiliji Ivan Pavao II. izrazio je zahvalnost za Pironijev doprinos kreiranju proslave Svjetskog dana mladih. S radošću je svjedočio svoju vjeru: radost što je svećenik i stalnu želju da je priopći današnjim mladim ljudima, rekao je Ivan Pavao II.