Nedavno se papa Franjo osvrnuo na fenomen “roditelja kućnog ljubimca”, napominjući da su, nažalost, mnogi oženjeni ljudi radije odlučili imati kućne ljubimce nego djecu (i to kućne ljubimce s kojima se ponašaju kao s djecom). Ako još niste u cijelosti pročitali njegovu objavu u srijedu, možete je pronaći ovdje. Ironično, nije riječ o kućnim ljubimcima, nego o posvojenju i duhovnom očinstvo, u svjetlu svetog Josipa. Komentar Svetog Oca o kućnim ljubimcima bio je uvučen u taj kontekst, piše Michel Chronister s portala Catholic Exchange.

Kao i većinu onih koji čitaju ovaj članak, zabavila me galama sekularnih medija zbog ove izjave. Papa nije rekao ništa što bi bilo u neskladu s katoličkom vjerom.

Iako nije bila primarna namjera Svetog Oca skrenuti pozornost na kulturu “roditelja kućnih ljubimaca” koju vidimo u Sjedinjenim Državama, važno je voditi razgovor o tome. Crkva ne uči da ne smijemo imati kućne ljubimce, niti da odnosi ljudi i životinja nisu dobri. Umjesto toga, ona poučava ljepotu upravljanja stvorenjem.

Molitva kroz odgoj šteneta

Neposredno prije Dana zahvalnosti, naša je obitelj dobila štene. Nazvan Davy (jer je mali, kao David protiv Golijata), on je narančastocrveni engleski koker španijel, najslađe osobnosti. Umiljat i oprezan, podnosi beskrajne količine pažnje, maženja i maženja od svih nas.

Naša obitelj dobila je štene prije pet godina. To štene je bilo druge pasmine, drugačijeg temperamenta i nije odgovaralo našoj obitelji. Na kraju se morala vratiti uzgajivaču, koji joj je pronašao obitelj iskusniju u uzgoju pasa jake volje.

Ali što je još važnije, više se nisam mogla brinuti o njoj onako kako sam trebala, jer sam bio trudna s našim četvrtim djetetom. U trudnoći dobijem obogaćenu hiperemezu gravidarum, a zdravlje mene i našeg malog djeteta moralo je imati prednost. Ali čak i prije nego što sam ostala trudna s tim djetetom, borila sam se s razumijevanjem kako se imati psa uklapa u misiju naše obitelji i Božje djelo u mom životu.

Držeći usnulo štene, zatekla sam sebe kako okrećem svoje srce Bogu u neku vrstu zahvalnosti kakvu nikad prije nisam iskusila.

Pola desetljeća kasnije, dok sam rješavala tugu i depresiju zbog nezdravih iskustava iz djetinjstva, počela sam pse gledati u drugačijem svjetlu. Počela sam shvaćati kako bi pravi pas mogao igrati ulogu u mom ozdravljenju, te u mentalnom i fizičkom zdravlju naše obitelji. Jednog dana, moje svekrve su bile u posjeti sa svojim psom, i dok sam sjedila držeći je, shvatila sam nešto – mogla sam je držati, mogla sam je maziti i nisam trebla brinuti o zadovoljavanju njezinih mentalnih/emocionalnih potreba. na način na koji sam radila sa svojom djecom. Psi nemaju ništa protiv da ih se drži, a oni postoje da bi zadovoljili svoje ljude (i jeli poslastice). Tako je počela potraga za štenetom koji bi dobro odgovarao našoj obitelji. Nažalost, usred pandemije svi su tražili štene, a šest mjeseci nakon naše potrage nismo pronašli ono koje bi dobro odgovaralo našoj obitelji. Zatim, iznenada, netko nas je kontaktirao i pitao nas jesmo li još uvijek zainteresirani za štene iz nedavnog legla njenog psa.

Uvjeren sam da je Bog sigurno izabrao ovo štene za našu obitelj. Ono se točno uklapa u našu obitelji.

Ali što je još važnije, on se lijepo uklapa u moj molitveni život i u kontekst Božjeg djela u životu naše obitelji. Pomogao mi je kod moje depresije, smirio je tjeskobu mene i nekih drugih članova obitelji i napravio dobar posao da bude lijepa manifestacija Božjeg djela stvaranja. Jednog od prvih dana kada smo ga imali, sjećam se kako sam sjedila na trijemu i držala ga. Dok mi je prislonio svoju malenu glavicu na rame, čudila sam se kako je lijepo stvoren – njegovo krzno, trepavice, zubići. Shvatila sam da nikad prije nisam bio dovoljno bliska životinji da se zaista čudim takvoj vrsti kreacije. I, držeći usnulo štene, zatekla sam sebe kako okrećem svoje srce Bogu u neku vrstu zahvalnosti kakvu nikad prije nisam iskusila.

Briga za psa imajući na umu skrbništvo

Imajući Davyja, često sam razmišljala o Adamu u Rajskom vrtu. Imao je blisku vezu sa svim životinjama, ali među njima nijedna nije bila “prikladan partner”. Trebala mu je Eva. Ipak, nakon što je Eva stvorena – ispunjavajući Adamovu želju za sjedinjenjem s drugom osobom – Bog nije uputio Adama da zanemari životinje. Umjesto toga, Bog je uputio Adama i Evu da budu upravitelji svega što je stvorio.

Što je skrbništvo? Upravitelj je onaj kome je na neko vrijeme povjereno tuđe dobro, zadužen za brigu i održavanje te vrijednosti. Naravno, svi smo pozvani biti upravitelji svih darova koje nam je Bog dao. Važno je da upravljanje nije isto što i vlasništvo. (Osim razmišljanja o upravljanju kućnim ljubimcima, također je važno da kršćanski roditelji upamte da naša djeca također nisu naše vlasništvo – ona pripadaju Bogu i povjerena su nam na neko vrijeme.)

Biti dobar skrbnik kućnog ljubimca znači brinuti o životinji i uživati ​​u njoj na način na koji to čini Bog.

Iako mislim da je “vlasništvo” koristan izraz u smislu našeg pravnog odnosa prema kućnim ljubimcima, nije tehnički tako točan kao promatranje kućnih ljubimaca kroz leću upravljanja. Upravitelj ne može maltretirati gospodarevu robu i mora se brinuti o toj robi u skladu s njihovom pravom prirodom – urod se mora pobrati, zlato mora biti zaštićeno ili uloženo, vuna se mora češljati i ispredati, itd. Vunu se ne smije ostaviti da se zarazi moljcima, a zlato se ne može dati zahrđati. Upravitelj to čini jer ima osjećaj odanosti i ljubavi prema gospodaru – želi ugoditi svom gospodaru i brinuti se za ono što mu je povjereno na način kako gospodar namjerava.

Ljubimac/Foto: Unsplash

Kada se kućni ljubimci promatraju u toj perspektivi– kao stvorena od Boga i koja u konačnici pripadaju Bogu, koja su nam povjerena na neko vrijeme – onda je lakše razumjeti kako se s njima mora postupati. Od pasa se ne mogu napraviti djeca. Oni su psi. Biti dobar upravitelj kućnog ljubimca znači brinuti o životinji i uživati ​​u njoj na način na koji to čini Bog. Ne nalazim užitak u oblačenju svog šteneta u odjeću, ali vidjeti ga kako luta šumom na planinarenju, oduševljen mirisom malog šumskog stvorenja – ispunjava moje srce puno dubljom radošću i čuđenjem zbog stvaranja i rada koji Bog je ostvario.

Riječi pape Franje mogu se promatrati u ovom smislu- kao poticaj za gospodarenje životinjama kao dar Božjeg stvaranja. Čineći to, nikako ne mogu popuniti rupu u našim srcima stvorenu za duhovno/posvojiteljsko/biološko majčinstvo ili očinstvo. Umjesto toga, možemo uživati ​​u našim domaćim životinjama sami po sebi, privučeni hvaleći Božju dobrotu dok to činimo.