Raznolikost džihadističkih aktivnosti, uobičajeni kriminal i plemenska rivalstva predstavljaju izravnu prijetnju sigurnosti i životima kršćana u sjevernoj NIgeriji. Ipak, unatoč poteškoćama kršćanstvo "astronomski" raste.
Biskup Habila Daboh iz biskupije Zaria, Nigerija, govorio je za ACN o teškoj situaciji u kojoj se nalaze kršćani na sjeveru zemlje, ali i inzistira da je, unatoč svemu, njegov narod sretan, jer ima Isusa Krista.
Kršćani u sjevernoj Nigeriji moraju izdržati mnoge poteškoće. Raznolikost džihadističkih aktivnosti, uobičajeni kriminal i plemenska rivalstva predstavljaju izravnu prijetnju njihovoj sigurnosti i životima, pogoršanu nametanjem šerijatskog zakona u mnogim regijama.
Broj kršćana astronomski raste u sjevernoj Nigeriji
Unatoč tome, prema biskupu Habilu Dabohu iz Zarije, “broj kršćana astronomski raste u sjevernoj Nigeriji.”
U intervjuu za međunarodnu dobrotvornu organizaciju Aid to the Church in Need (ACN), biskup Daboh objašnjava da su od vremena kolonizacije misionari bili odvraćani od djelovanja na sjeveru, koji je bio većinom muslimanski. Kad je kršćanstvo počelo prodirati u regiju, prevladao je sklad, ali nedavni priljev fundamentalističkih ideja među muslimansku zajednicu pogoršao je atmosferu.
Kršćani su manjina u ovoj biskupiji u sjevernoj Nigeriji
“Odrasli smo zajedno s različitim plemenima”, rekao je biskup, koji je porijeklom iz regije, za ACN.
“Život je bio normalan. Dijelili smo božićnu hranu s muslimanima, a za vrijeme njihovih slavlja oni su dijelili svoju hranu s nama.
Jeli smo zajedno, zajedno smo igrali nogomet, išli smo na iste tržnice, kupali smo se u istim potocima. Onda su stigli ekstremisti, koji su tvrdili da ako nisi musliman, onda ne trebaš biti živ, i život je kršćanima postao užasan.”
“I odatle dolazi trenutna napetost. Oni misle da nam nije dopušteno biti na ovom području i vide da rastemo i vide to kao prijetnju muslimanskoj zajednici.”
Biskup se prisjeća paradoksalnog događaja iz 2020. godine, kada su četvorica njegovih sjemeništaraca oteta.
Trojica su na kraju puštena, ali je jedan, Michael Nnadi, ubijen. U to vrijeme ljudi su nagađali da će drugi sjemeništarci odustati, u strahu.
“Zanimljivo, postao je obrnut slučaj, jer se puno mladih dječaka počelo prijavljivati. Žele postati svećenici. A kad ih pitamo zašto, odgovaraju da žele propovijedati Isusa Krista, reći ljudima da je Isus bio čovjek mira, a on propovijeda mir, propovijeda ljubav. Žele biti svećenici kako bi propovijedali Evanđelje ljubavi cijelom svijetu.
Unatoč napetosti imamo ljude koji su revni, koji su zainteresirani u kršćanstvu, i zato kršćanstvo raste. Ljudi žele propovijedati mir. Oni žele dati do znanja da je vaš susjed vaš susjed, on možda nije iste vjere kao vi, ali mi i dalje vjerujemo da je on vaš susjed, a to je Kristovo evanđelje.”
Unatoč nasilnom progonu, zvanja i krštenja nastavljaju rasti
Dok se ekstremnije džihadističke skupine poput Boko Harama nepokolebljivo protive bilo kakvom obliku zapadnog obrazovanja, biskup Zarije inzistira na tome da kršćani ulažu u svoje studije. “Moji ljudi su gladni obrazovanja. Kad su obrazovani, oslobođeni su, s obrazovanjem mogu sami pronaći hranu, s obrazovanjem će znati što je ispravno, a što pogrešno.”
Unatoč poteškoćama, moj narod ostaje sretan narod
Iz tih razloga, biskup Daboh je rekao kako vjeruje da iako su suočeni sa stalnim prijetnjama, a mnogi su kršćani raseljeni, njegov narod nalazi sreću usred teškoća.
“Moj narod je sretan narod. Unatoč poteškoćama, usprkos siromaštvu, usprkos progonima, moj narod ostaje sretan narod”, kaže on.
“Oni su sretni, jer imaju Krista.”