„Kao kršćani vjerujemo u uskrsnuće, tako da vjerujemo kako će i Ukrajina uskrsnuti. Vjerujemo da će naši najmiliji koji su poginuli u ovome ratu živjeti u domu našega Nebeskoga Oca, i zato molimo za njih“, poručio je nadbiskup Ševčuk.
Imajući gorko iskustvo rata ili bolje rečeno agresije od dojučerašnjih susjeda koji su htjeli „da svi (njihovi) žive u istoj državi“, Hrvati znaju koliko je važno imati prave duhovne vođe – ljude čije će riječi biti smjerokaz, a životni primjeri orijentir, piše glavni urednik Katoličkog tjednika i njegovog web izdanja, Josip Vajdner razmatrajući poruke nadbiskupa Ševčuka i njegove riječi o stanju u Ukrajini od početka rata sve do danas.
Svjatoslav Ševčuk zaslužio da mu ime bude na istaknutom mjestu uklesano u kamen povijesti ukrajinskoga naroda.
Oni su očiti znak Božjega blagoslova jednome narodu. Na temelju činjenice da je ostao sa svojim trpećim vjerničkim stadom, koje neumorno hrabri da izdrži „u nevoljama i gorčinama života“, već sada nije pretjerano kazati kako je mons. Svjatoslav Ševčuk zaslužio da mu ime bude na istaknutom mjestu uklesano u kamen povijesti ukrajinskoga naroda.
Blizu trpećim ljudima
„Otac i glava“ Ukrajinske Grkokatoličke Crkve – kako ga oslovljavaju povjereni mu vjernici – 51-godišnji je nadbiskup jedan od simbola otpora miroljubivoga naroda bezumnosti ruskoga agresora. I kao istinski pastir svaki dan upućuje poruke ohrabrenja i duhovnoga poticaja trpećem narodu, svećenicima i vojnicima.
Rođenje: 5. svibnja 1970., Strij, Lavovska regija, Ukrajina
Biskupsko geslo: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje“
Svećeničko ređenje: 26. lipnja 1994.
Biskupsko posvećenje: 7. travnja 2009.
Izabran za poglavara UGKC-a: 23. ožujka 2011.
U duhu svoga biskupskoga gesla „Gospodin mi je svjetlost i spasenje“ koje se uzeto iz Psalma 27 nastavlja riječima: „…koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?“, ne usteže se stvari nazvati pravim imenom bez obzira što mu je zbog toga ugrožen i sam život.
„Želimo biti blizu našim ljudima, koji pate, koji boluju. To je jedna od vrsta službe koju Crkva želi pružiti svojim ljudima, uvjeravajući da smo bili i da ćemo biti s vama“, kazao je 17. ožujka u radio poruci rodbini pokojnika koji su život izgubili u ratu.
Ukrajinski domoljub
Također, mons. Ševčuk očituje i svoje domoljublje čime potiče na obranu zemlje.
Kada govorimo o našoj domovini, pred očima nam se pojavljuje lik žene kao simbola Ukrajine. Žena, koja nosi neizrecivo breme rata, koja bdije nad životom usred mora smrti, koja gradi i štiti budućnost.
„Kao kršćani vjerujemo u uskrsnuće, tako da vjerujemo kako će i Ukrajina uskrsnuti. Vjerujemo da će naši najmiliji koji su poginuli u ovome ratu živjeti u domu našega Nebeskoga Oca; i zato molimo za njih“, poručio je u istoj poruci na radiju u emisiji Otvorena Crkva, očitovavši kako uistinu „osjeća bilo svoga naroda“. Osim toga, ohrabrenje je dao i Ukrajinkama. „Kada govorimo o našoj domovini, našoj Ukrajini, koja stoji i brani se, pred očima nam se pojavljuje lik žene kao simbola Ukrajine.
Žena, koja nosi neizrecivo breme rata, koja bdije nad životom usred mora smrti, koja gradi i štiti budućnost“, rekao je u svojoj poruci na 22. dan rata, te istaknuo: „Ali danas sa strahopoštovanjem gledamo žene koje stoje u molitvi pred Bogom, poput slike Majke Božje na Orantu u katedrali Svete Sofije u Kijevu, poznatoj kao Nepokolebljivi zid, koja dan i noć diže ruke u molitvi za svoj grad, za svoju zemlju.“
Što je “veliki nadbiskup”?
U Katoličkim Crkvama istočnoga obreda, naslov „veliki nadbiskup“ određen je za poglavara autonomne (sui iuris) Crkve koja nije „obdarena titulom patrijarhata“. Veliki nadbiskupi općenito imaju ista prava, privilegije i jurisdikciju kao istočni katolički patrijarsi, osim ako je izričito drugačije određeno, i po pravilu precedencije rangiraju se odmah iza njih. Snagom službe oni su također članovi vatikanske Kongregacije za istočne Crkve.
Mnogi ukrajinski biskupi lobirali su 1963. da tadašnji primas Ukrajinske Grkokatoličke Crkve nadbiskup Lavova Josif Slipyj (1892. – 1984.) bude imenovan patrijarhom, ali je papa Pavao VI. to odbio, stvorivši umjesto toga novu instituciju „velikog nadbiskupa“ čime je 23. prosinca iste godine imenovao mons. Slipyja, kojega je 25. siječnja 1965. kreirao kardinalom.
Mons. Ševčuk je 29. ožujka 2011., spremajući se u Rim kazao: „Zaista ćemo govoriti o tome kako se naša Crkva razvija i da svaka Crkva u razvoju (postaje) patrijarhat, jer je patrijarhat razdoblje u dovršetku razvoja Crkve.“
Gdje je Bog u vrijeme rata? Gdje je Bog kad nas ubijaju? Bog je s nama.
Istodobno, veliki nadbiskup Ševčuk je otac koji svoju duhovnu djecu želi prvotno osnažiti u vjeri te poručiti svijetu kako se mora odlučiti za Boga a ne sotonu. Između ostaloga, tako je, u televizijskom obraćanju 15. ožujka kazao: „Gdje je Bog u vrijeme rata? Gdje je Bog kad nas ubijaju? Bog je s nama. Opet ga razapinju oni koji pucaju na nas. Ponovno ga osuđuju na smrt oni vjerski vođe koji opravdavaju ovaj rat. U grobnicu ga polažu oni koji u masovne grobnice pokapaju stanovnike Mariupolja, Izjuma i drugih gradova Ukrajine.“
U svakom slučaju, o poglavaru Ukrajinske Grkokatoličke Crkve će se u budućnosti još puno govoriti i vrjednovati što je izgovorio, ali sada i on i svi Ukrajinci ponajviše trebaju molitvu i solidarnost cijeloga svijeta.