Duga povijest

Povijest Katoličke Crkve na Grenlandu duga je i turbulentna, a njegova kršćanska prošlost mogla bi se podijeliti na dva razdoblja: katoličko od otprilike 1000. do 1450. godine i protestantsko razdoblje od 1721. godine.

Bilježi se, naime, kako je katoličanstvo tamo prisutno od 11. stoljeća, dok je 1124. na otoku osnovana Biskupija Gardar, prva katolička biskupija u Novom svijetu.

Prema Katoličkoj enciklopediji iz 1909., nordijski istraživač Leif Erikson, poznat i kao Leif Sretni, obratio se na kršćanstvo dok je bio na dvoru norveškog kralja Olafa Trygvessona. Kada se vratio u očevu kuću na južnom Grenlandu, sa sobom je poveo dva svećenika misionara koje je kralj Olaf poslao.

U nevjerojatno kratkom roku misionari su uspjeli preobratiti nordijske koloniste, barem izvana, i uspostaviti organiziranu Crkvu.

Osnovali su 16 župa te podigli više crkava, a čak i nekoliko samostana.

Budući da je udaljenost od Europe jako otežavala komunikaciju, Grenland je, usprkos malom broju vjernika, formiran u Biskupiju Gadar, najprije sufragansku nadbiskupiji Hamburg-Bremen, potom onoj u švedskom Lundu i naposljetku norveškom Trondheimu.

crkva Krista Kralja / Foto: Facebook/ Krist Konge Kirke, Nuuk

Teško se može govoriti o detaljima u upravljanju biskupijom, ali je izvjesno, prije nego što je ugašena, da je 16 do 18 biskupa zauzimalo Gadarsku stolicu. Međutim, njihova su djela nepoznata povijesti.

Nordijska kolonija na Grenlandu nestala je u 15. stoljeću, a s njom i Crkva.

Papa Leon X. imenovao je 1519. Vincenta Petersona Kampea biskupom Gardara, ali se u pismu navodi da je biskup „intitulum“ jer je biskupija „upražnjena zbog nevjernih“. Kada je Vincent umro 1530., prema svemu sudeći, Grenland više nije posjetio nijedan biskup.

Katolici Grenlanda tako nisu imali duhovno vodstvo te su nestali ili su mješovitim ženidbama asimilirani Eskimima čime su europski običaji i vjera ustupili mjesto poganskim tradicijama.

Međutim, iskra kršćanstva se ipak zadržala.

Buđenje protestantizma

Nakon dva stoljeća tišine danski luteranski pastor Hans Egede naumio je pohoditi svoje napuštene sunarodnjake koji su pali u poganstvo i propovijedati im evanđelje.

Uz brojne poteškoće Hans je stigao na Grenland, ali je ubrzo shvatio da više nema potomaka drevnih kolonista i da će se njegova cijela dužnost sastojati u preobraćenju Eskima.

Usvojio je njihov jezik, a oni su prihvatili kršćanstvo. Uslijedili su brojni usponi i padovi uz neprestane pokušaje odmaka od barbarstva jer domorodci su rijetko bili dobronamjerni, a moral im je, prema svjedočenjima, u najmanju ruku bio upitan.

Tako su u 18. i 19. stoljeću katolički stavovi o stanju kršćanstva na Grenlandu pod upravom protestantskih misija bili, nimalo iznenađujuće, negativni.

Međutim, unatoč naizgled lošim prognozama, katoličanstvo je doživjelo tihi preporod od početka do sredine 20. stoljeća.

Vlč. Tomaž Majcen s vjernicima/ Foto: Facebook/ Krist Konge Kirke, Nuuk

Katolička obnova

Katoličke misionarske aktivnosti zabilježene u već 1930., no pravi porast broja katolika dogodio se tek 1950. jer je poslije Drugog svjetskog rata Grenland postao dostupniji, unatoč pokušajima danskih vlasti da ograniče kontakte s vanjskim svijetom.

Značajna promjena dogodila se 1953. kada je kolonijalni status Grenlanda ukinut novim danskim Ustavom čime Luteranska Crkva Danske više nije imala zakonsko pravo isključivati druge organizirane religije.

Desetljeće kasnije izgrađena je katolička kapela Krista Kralja, a za prvog inuitskog katoličkog svećenika na Grenlandu zaređen je 30-godišnji Finn Lynge.

Katolici na Grenlandu danas

Danas katolička zajednica u Nuuku pripada Kopenhagenskoj biskupiji.

Čini ju 100 katolika, odnosno 0,2% stanovništva, a mnogi među njima migranti su s Filipina, iz Vijetnama ili Danske.

Papa Ivan Pavao II. imenovao je 2001. pomoćnog biskupa Los Angelesa Edwarda Clarka naslovnim biskupom Gardara. Iako posjedovanje titularne stolice ne daje nikakvu stvarnu vlast, Clark je ipak jedina osoba koja se trenutačno može pohvaliti imenovanjem da vodi grenlandsku biskupiju.

Pastoralnim potrebama grenlandskih katolika danas služi jedina župa tog područja – ona Krista Kralja u glavnom gradu Nuuku.

Župnik je franjevac konventualac, inače Slovenac, Tomaž Majcen koji živi u više od 3 000 km udaljenom franjevačkom samostanu u Kopenhagenu.

Majcen nekoliko puta tijekom godine putuje u Nuuk gdje provodi tri tjedna, priprema vjernike za sakramente i provodi vrijeme s lokalnom katoličkom zajednicom.

crkva Krista Kralja / Foto: Facebook/ Krist Konge Kirke, Nuuk

Pomažu mu i drugi svećenici koji ga povremeno posjećuju kako bi osigurali da se što češće slavi sveta misa.

Unatoč malom broju katolika, fotografije na stranici župe pokazuju da je 2024. prvu pričest primilo desetero djece.

Misa se slavi na engleskom jeziku, koga većinom useljenička katolička zajednica govori više od lokalnog jezika.

Uz ovu u Nuuku, postoji također mala katolička zajednica u sjevernom gradu Ilulissatu. Udaljeni su dva sata leta od glavnoga grada te ne mogu redovito doći u župnu crkvu. Umjesto toga okupljaju se na zajedničku molitvu u svojim domovima, a dva puta godišnje posjećuje ih i svećenik.

Agape

Zanimljivo je da na Grenlandu, kao i u Danskoj, postoji i osmi „sakrament“, a to je crkvena kava, odnosno zajedništvo nakon misnog slavlja. Dijelili su kruh i vino za stolom Gospodnjim, a poslije dijele život i hranu. S obzirom na to da je župa mala, smatraju nužnim dijeliti zajednički život jer je Crkva zajednica, ne samo duhovna, nego i zajednica života – međusobno i s uskrslim Isusom.

Iz svega se može zaključiti kako je katolička zajednica na Grenlandu, premda malena, svjetlo u hladnom Arktiku.

Vjernici pokazuju nevjerojatnu predanost Bogu, unatoč izazovima života u izolaciji.

Iako čine mali postotak stanovništva, njihova vjera u tako surovom okruženju šalje poruku izdržljivosti i nade te uvjerenje da će katoličanstvo na Grenlandu ipak opstati.

Izvor: Katolički tjednik