Bijes i otuđenost od vjere

Prerano rođena, Rita nije mogla hodati zbog svog stanja, piše Aleteia. Njezina majka nije se lako predala ideji da pomogne svojoj kćeri da vodi normalan život. Zbog te ustrajnosti Rita je podvrgnuta intenzivnoj fizikalnoj terapiji i trima operacijama – koje, nažalost, nisu dale povoljne rezultate. Rita je bila prisiljena živjeti u invalidskim kolicima. Situacija ju je u početku jako naljutila na Boga. Ovo su njene riječi koje opisuju njezino stanje duha u to vrijeme:

“Ja sam mu vjerovala. Stavila sam se u Njegove ruke tijekom ove posljednje operacije. Zaista sam se prepustila Njemu. Bila sam uvjerena da me neće ozlijediti, ali umjesto toga našla sam se tamo gdje sam pokušala ne završiti: u invalidskim kolicima. Tako sam četiri godine osjećala slijepi bijes prema Bogu. Optužila sam ga da je nepravedan i okrutan. Više nisam vjerovala u Njegovu dobrotu i milost. Njezina ju je majka podržala tijekom ove faze žestoke optužbe, uvjeravajući je: “Bog te nije napustio.” Tvrdila je da Bog ima plan za njezinu kćer. Ako je dopustio Riti da i dalje pati od ovog invaliditeta, rekla je, to je zato što mu je mogla služiti na takav način, baš kao što je i bila.

Hodočašće u Lourdes

Na poziv svog profesora teologije, 2001. godine, Rita je odlučila otići u Lourdes, iako je sada živjela daleko od vjere. U tom je trenutku u njoj bilo nečega što ju je neodoljivo gurnulo da krene. Rekla je da se nadala čudu, ali je također bila svjesna da se to možda neće dogoditi. U tom je slučaju, umjesto pobune, odlučila pitati Blaženu Djevicu Mariju za razlog njene patnje.

PetalidiRose | YouTube

Rita i riječi Djevice Marije

Blažena majka odgovorila je ovoj izgubljenoj kćeri, koju je dugo čekala. Rita u svom intervjuu prepričava iskustvo:

“Doista sam čula glas u svom srcu (ne ušima, ali čula sam ga u srcu). Zagrlila me i privila me k sebi i rekla: „Trebalo ti je puno vremena, ali sada si ovdje. Pitala si me za odgovore i dajem ti ih. Gospodin ima plan za tebe: Svjedočite i obratite se! ”
Rita se osjećala nedovoljno za taj zadatak, dijelom i zato što je osjećala da je izgubila Isusa, da ju je napustio. Ali Gospa joj je odgovorila da to nije istina, i više puta je pozvala da “spusti pogled”.

Isus me nosi na rukama

U tom je trenutku, pogledavši dolje u svoja invalidska kolica, Rita shvatila da je u Isusovom zagrljaju. Prepoznala ga je u svojim kolicima.

“Spustila sam pogled i ugledala svoja invalidska kolica, jer ničeg drugoga nije bilo. Tada sam shvatila da je Isus kolica. Isus me cijelo to vrijeme držao u krilu i nikad nisam primijetila ”.

Prosvjetljenje koje je dobila jest stvarnost da je Gospod nikada nije napustio u potpunosti – iz temelja je promijenilo njezinu perspektivu o svojoj bolesti. Došla je prihvatiti svoje stanje, znajući da živi u Isusovu krilu. Spoznaja joj je dala mir i ispunjenje i više nije osjećala potrebu za molitvom za fizičko ozdravljenje.

Čak i u najmračnijim trenucima, Gospodin nam je blizu.

Cijeneći svoje iskustvo, danas se Rita obraća onima koji su se okrenuli od vjere kao rezultat patnje koju su pretrpjeli. Razumije njihovo stanje duha, a ujedno ih potiče ovim riječima koje je podijelila u intervjuu:

“I u najmračnijim trenucima Gospodin nam je blizu. Čak i ako Ga ne osjećamo, On nam je blizu. Nikada se ne odmiče od nas, ali mi smo ti koji ga osjećamo daleko jer smo uhvaćeni u vlastitu patnju. Ali ako se u najgorim trenucima prepustimo Njemu i povjerujemo u Njega, Njegova Prisutnost će se uvijek osjetiti. Moramo imati snage i hrabrosti reći: “Tražim i želim samo jedno u životu – biti u zajednici s Bogom.”