Franjevačka zajednica okupila se u Jeruzalemu 13. travnja na đakonskom ređenju, prilikom kojeg je zaređen i jedan Hrvat.
Fra Ananivi Combey Adamah (Togo), Fra Joseph Médéou Atakora (Togo), Fra Juan David Rodríguez (Kolumbija), Fra Rito José Mendoza (Venezuela), Fra Antonio Tkalac (Hrvatska), Fra Langba Zounga Saturnin (Srednjoafrička Republika) i Fra Noor Amash Tamas (Irak) zaređeni su za đakone polaganjem ruku kardinala Pierbattiste Pizzaballe, latinskog patrijarha Jeruzalema, koji je predvodio euharistijsko slavlje, donosi Kustodija.
Na svetoj misi koncelebrirali su fra Francesco Patton, kustod Svete Zemlje, fra Alojzy Sławomir Warot, generalni vizitator Kustodije, fra Milan Krišto, ministar zagrebačke Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u zajedništvu s brojnim franjevačkim svećenicima.
“Danas Crkva, više i prije svake druge pastoralne strategije, treba svjedočiti Uskrs”, rekao je kardinal Pizzaballa u tumačenju Evanđelja, obraćajući se novim đakonima. Svjedočite da Božja ljubav, koju je Isus pokazao svojom smrću i uskrsnućem, nije san, nije ideja, priča ili fantazija, već stvarno iskustvo koje svatko može postići.”
„Vaša đakonska služba“, rekao je Patrijarh, „uključuje ne samo službu za euharistijskim stolom, nego i službu naviještanja Riječi Božje. Od sada, poznavanje Božje riječi mora biti konstanta u vašoj zaređenoj službi: to je Riječ života i postupno će oblikovati vašu službu. Hranit će one koji vas slušaju na isti način na koji će hraniti vas i nikako drugačije.”
Kustos Svete Zemlje fra Patton podsjetio je đakone na važnost biti i ostati sluga, s poniznošću i poslušnošću: „Ispod misnice“, naglasio je kustod, „čak i kardinal čuva đakonsku „tuniku“: to znači da on nikada ne skida pregaču službe. U “svjetovnom” životu postoji karijera, a karijera ima niz stepenica koje se uspinju do vrha, dok su u službi svećeništva stepenice one koje treba naučiti ići dolje, postati ponizan, jer prvo Treba slijediti Krista koji je postao sluga, ispraznio se i postao poslušan do smrti.”
“Sam sveti Franjo,” nastavio je, “koji je bio đakon nikada nije postao svećenik: neposredno prije smrti, zamolio je svoju braću da mu pročitaju odlomak o pranju nogu, za što je bio duboko vezan. A kada fratrima tumači način stupanja u međusobni odnos, kažem da braća “jedni drugima moraju prati noge”. Pranje nogu, ideja služenja središnja je ideja koja je nadahnuta Kristom i također mora ostati središnja u vašem životu”, zaključio je.