Svaki motivacijski istraživač imao bi “ambivalentne osjećaje” u vezi s novogodišnjim odlukama, kaže Richard Ryan, međunarodni stručnjak za motivacijska istraživanja i profesor psihologije sa Sveučilišta Rochester, u prijevodu dr. med. Valentine Marinović, stoji na stranicama Klinike za psihijatriju Vrapče.

Dokazi pokazuju da ljudi najčešće nisu uspješni u tome.

Ali nemojte odmah odustati. Ryan, ujedno i klinički psiholog, kaže da je svaka prigoda koja nam daje mogućnost razmisliti o svome životu u konačnici dobra stvar. Ne mora biti na Novu godinu. “Kad god se to dogodi, ako je riječ o promišljenoj odluci, ona može biti dobra za ljude.”

Ima još jedan savjet: pokazalo se da ono što najviše ispunjava, a vjerojatno je i najpotrebnije tijekom pandemije COVID-19, jest darivanje drugih.

“Razmislite kako možete pomoći”, kaže Ryan. “Mnogo je loših stvari koje se događaju: ako možemo donijeti odluke kojima je cilj pomoći drugima, zauzvrat ćemo doprinijeti i vlastitoj dobrobiti.”

Ako želite donijeti novogodišnju odluku koja će vas zaista usrećiti, razmislite o načinu na koji možete pridonijeti svijetu. Sve tri osnovne potrebe su pritom ispunjene. Istraživanje pokazuje da to nije dobro samo za druge nego je i stvarno dobro za nas.

Njegov se savjet temelji na desetljećima istraživanja. Zajedno s Edwardom Decijem, Ryan je suosnivač teorije samoodređenja (SDT), koja proučava ljudsku motivaciju i osobnost. Nastala radom dvojice istraživača u razdoblju od 40 godina, navedena teorija prihvaćena je kao okvir za razumijevanje ljudske motivacije u suvremenim bihevioralnim znanostima. Polazište joj je ideja da svi ljudi imaju prirodnu – ili unutarnju – tendenciju da se ponašaju na učinkovit i zdrav način.

Prema Ryanu, koji je i profesor na Institutu za pozitivnu psihologiju i obrazovanje na australskom Katoličkom Sveučilištu, pomaganje drugima zadovoljava sve tri osnovne psihološke potrebe identificirane u SDT istraživanju: potrebu za autonomijom, kompetentnošću i povezanošću. Autonomija u ovom kontekstu znači da se možemo baviti aktivnostima u kojima osjećamo asertivnost i pronalazimo osobnu vrijednost. Kompetencija predstavlja osjećaj učinkovitosti i osjećaj postignuća. Konačno, povezanost znači raditi s drugima i osjećati se povezano s njima.

Koji je problem s većinom novogodišnjih odluka? 

Najtužnije je što se većina ljudi ne uspije pridržavati odluka donesenih prvog siječnja. To je zato što većina ovih ponoćnih rezolucija više sliči na pritisak koji dolazi izvana – pokušaj da se izgleda bolje, ublaži krivnja ili udovolji standardima drugih.

Gubitak kilograma, na primjer, jedan je od najčešćih novogodišnjih ciljeva, koji najčešće ne završi uspješno.

Jedan od razloga je i polazište takve odluke: često dolazi od unutarnjeg ili vanjskog pritiska – za razliku od cilja koji biste intrinzično cijenili, kao što je više zdravlja ili vitalnosti. Ako cilj nije „autentičan“ i ne dolazi iz vlastitih vrijednosti ili interesa, motivacija brzo blijedi.

Jesu li neke odluke posebno toksične?

Mnogo je ciljeva koji čak i kad se postignu neće donijeti sreću. Primjerice, ako je cilj zaraditi više novca, osoba može više raditi, ali je to zapravo može učiniti manje povezanom s drugima, što ju u konačnici može učiniti manje sretnom. Ciljevi koji imaju veću vjerojatnost da budu ispunjeni su oni čije ispunjenje pruža pravo zadovoljstvo. 

Intuitivno znamo da davanje drugima zadovoljava. Ali kako to objasniti na psihološkoj razini?

Kada su ljudi usredotočeni na davanje drugima, oni doživljavaju zadovoljstvo dublje nego kad su im ciljevi usmjereni na sebe. Na primjer, istraživanje pokazuje da činiti nešto dobronamjerno za druge, čak i ako nikada ne upoznamo korisnika, povećava pozitivno raspoloženje i energiju. Nedavno smo objavili studiju u Journal of Personality and Social Psychology o onome što nazivamo “integrativnim rasponom“. Otkrili smo da se sreća povećava kako se fokus brige širi.

Foto: Andrea Piacquadio/ Pexels

Ako je fokus brige uzak i sebičan – usmjeren isključivo na “mene i meni vrlo bliske ljude”, u usporedbi s “mojom obitelj i mojom zajednicom” ili “većim svijetom i svemu u njemu” – vjerojatno ćete biti manje sretni.

Širi opseg brige za druge, nasuprot tome, znači veću vjerojatnost da ćete biti sretni. 

Kako donijeti odluke kojih ćemo se držati?

Osim cilja, nekoliko je ključnih elemenata koji odlučuju o uspjehu. Prvo, pobrinite se da uistinu prihvaćate vaš cilj – da vam je do njega zbilja stalo. Ostvarivi cilj nije apstraktan, poput “poboljšati zdravlje”, nego konkretan – kao što je “povećati broj koraka” ili “za vrijeme ručka piti vodu, umjesto zašećerenih sokova”. Potonji ciljevi su jasni i ostvarivi, što općeniti ciljevi ne mogu biti. Nakon postavljanja jasnog cilja, sljedeći je korak stvaranje realnog plana kako ga provesti.

Foto: Pexels

Jednako važno je i učiniti postavljeni cilj zabavnim, kako bismo povećali šanse da se cilj ispuni. Na primjer, plan za povećanje broja koraka može uključivati svakodnevnu šetnju s dobrim prijateljem – što će i dovesti do ostvarivanja cilja i zadovoljiti potrebu za zajedništvom. Pronalaženjem aktivnosti koja vas dovodi cilja i u kojoj zapravo uživate – ili ju barem ne smatrate odbojnom – povećava se vjerojatnost da ćete u aktivnosti ustrajati. 

Napokon, uspješne se odluke obično grade na optimalnim izazovima. Ako postavite letvicu previsoko, to će vas obeshrabriti i dovesti do odustajanja. Imajte na umu da je s gotovo bilo kojim dugoročnim ciljem najbolja strategija postavljanje malih koraka – umjesto “Popet ću se na Everest”, za početak je bolje “poduzet ću ovih prvih nekoliko koraka prema baznom kampu za pripremu uspona”.

Ima li posebnih savjeta za 2021?

Protekla je godina bila teška; novu možete učiniti ljubaznijom. Novi ciljevi koji uključuju promjenu navika ili načina života neizbježno će dovesti i do ponekih neuspjeha ili propusta. Kad se to dogodi, budite empatični životni trener. Zaboravite na oštre kritike, umjesto toga upitajte se što možete naučiti iz neuspjeha i gdje ste zapeli. Potom s tim znanjem ponovno krenite.

Kako pronaći cilj do kojeg nam je najviše stalo?

Ako si damo dovoljno vremena za razmišljanje – odvojimo vrijeme da razmislimo o tome što nam ide dobro i što je stvarno važno – obično možemo prepoznati neke stvari koje bismo mogli promijeniti.

Često to znači slušati onaj mali gunđavi osjećaj o stvarima za koje znamo da će nam poboljšati život. To znači dopustiti si da se na taj unutarnji signal prilagodimo na otvoren, neobrambeni način i razmotrimo mogućnosti i izbore koje zaista imamo. Uvijek postoje načini za poboljšanje života, ali put prema gore ne mora biti bolan – ako idete u dobrom smjeru.

Izvornik: Bradshaw EL, Sahdra BK, Ciarrochi J, i sur. A configural approach to aspirations: The social breadth of aspiration profiles predicts well-being over and above the intrinsic and extrinsic aspirations that comprise the profiles. J Pers Soc Psychol. 2020.