Slavimo blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika, tj. prvomučenika. Bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima Crkve. O njegovom se životu malo toga zna, no zbog svog otvorenog propovijedanja Isusovog nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika oko 36. godine nakon Krista bio je osuđen za bogohuljenje te je kamenovan do smrti. Pred Velikim je vijećem održao govor koji je još više uznemirio jeruzalemske starješine, pa su ga izveli izvan gradskih zidina i kamenovali.
Na spomen tog događaja kamena vrata na istočnoj strani jeruzalemskih zidina nazivaju se Stjepanova vrata. Ta vrata su jedina otvorena vrata na istočnoj strani zidina.
Ova vrata od 15. stoljeća za kršćane nose ime Svetog Stjepana, a do tada su nosila ime Damaščanska vrata. Tada je naime rođena predaja da se kamenovanje sv. Stjepana Prvomučenika zbilo nešto niže od tih vrata.
Sv. Luka bez pojedinosti izvještava o mjestu kamenovanja: “Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu” (Dj 7, 58).
Najstarije čvrsto svjedočanstvo o mjestu kamenovanja sv. Stjepana nalazimo kod hodočasnika arhiđakoma Teodozija (518.-530.). On ga smješta u područje ispred Damaščanskih vrata, tamo gdje se u to vrijeme nalazila Crkva sv. Stjepana. Kad je ta crkva u perzijskoj provali 614. godine potpuno uništena, uspomena na Stjepanovo kamenovanje vjerojatno je prešla sa sjevernih na istočna vrata, na području ispred današnjih Stjepanovih vrata.
Oslanjajući se na tu srednjovjekovnu tradiciju, pravoslavni Grci uz to mjesto 1967. godine podigli crkvu u čast sv. Stjepanu. Uz nju pokazuju nekoliko stuba u litici uklesanih koje su vodile s Hrmaskog trga u Cedronsku dolinu. Na tim stubama bi kao bilo mjesto kamenovanja sv. Stjepana.
Židovi vratima daju ime Lavlja vrata zbog četiri reljefa lava koja je graditelj vrata Sulejman Veličanstveni pronašao i ugradio ih na ta vrata s vanjske strane. To su zapravo pantere, a znak su mamelučkog sultana Bibarssa (1260.-1277.), kako je vidljivo i iz natpisa na mostu kraj Loda, kojeg su podigli Mameluci. Arapai pak za ova vrata kažu da su Vrata gospodarice Marije možda jer se nalaze između Marijina groba i tzv. Crkve Marijina rođenja ili što je vjerojatnije na uspomenu Gospine crkve koja se nekad davno nalazila u samim zidinama vrata.