Budi dio naše mreže

HRVATSKE MISIONARKE: Mi nemamo šanse protiv koronavirusa, molite za nas jer nam samo "Big man" može pomoći

Redovnice misionarke u poslanju diljem svijeta - od podno Australije do Argentine odazvale se velikodušno pozivu Hrvatske katoličke mreže prenijeti stanje u njihovim misijskim zemljama. Izvještaj sestara je zapanjujuć, poticaj je našoj Crkvi na molitvu, da u ovim vremenima budemo doista jedno Tijelo - za one najmanje.  

/ Sestra M. Benedikta Krapić

Mrtve nema tko pokupiti s ulica, kršćane tuče vojska

Dok naši europski domovi nerijetko izgledaju kao male predoperacijske sale, a iznošenje smeća kao kakav kirurški zahvat, uz svu zaštitnu i medicinsku opremu dostupnu svima na ovim, možemo u ovom kontekstu slobodno reći – bogatim prostorima, imamo priliku zaštititi se od virusa koliko god je to do čovjeka, no to nije slučaj u zemljama siromaha. U Ekvadoru tijela preminulih ostavljena su na ulicama, u Africi kršćani trpe progon vlasti, u Argentini jedan zaraženi predstavlja opasnost za cijelo naselje.

Pišući ovaj tekst, o slobodno ćemo ih nazvati – heroinama – službenicama najsiromašnijih Kristovih siromaha,  i sama se autorica nemalo puta zatekla sa suzama u očima u sveprožimajućoj zahvalnosti Bogu što u pojedine duše ulijeva ovakve milosti misionarenja u Njegovo ime, kao i u zahvalnost na obilju koje nam je Gospodin darovao samom činjenicom što živimo na Hrvatskom tlu gdje kad i oskudjevamo – imamo sve! Ponajviše, ganuti smo jedinstvenom i živom Crkvom koju nikakva pandemijska ni druga zla ne mogu nadvladati već samo ojačati Ljubav, predanje i zajedništvo; sve su se ove sestre radosno i spremno odazvale na naš poziv da prenesu čitateljima HKM-a gdje su danas i kako se u njihovim siromašnim krajevima svijeta narod nosi s pošati koronavirusa, i svaka je od njih, zanimljivo, najprije pitala – a kako ste vi u Domovini? Gospodine Isuse, hvala ti na daru ljubavi, većega doista među ljudima – nema.

Solomonski Otoci – Ruke peremo dok ima kiše   

Na Solomonskim otocima, otočnoj državi u zapadnom dijelu Tihog oceana, već čitavo desetljeće narod na noge podižu sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog. Ondje, podno Australije, sada su tri sestre, među njima je i mlada sestra Veronika Ćibarić iz Zadra koja je za HKM približila trenutno stanje na Solomonima. Ona je svoju misijsku priču odvažno započela pred dvije godine kad je odgovorila na Božji poziv unutar poziva te iz Hrvatske odletjela u nepoznato. Otisnula se u kraj gdje njezine sestre brinu za najsiromašnije siromahe ovog vremena, a rade – sve: od medicinske skrbi, edukacije, osposobljavanja za samostalan život i zaradu do porađanja trudnica.

Korona? Naši ljudi još uvijek umiru od dijareje

“Ovdje je život kompletno drugačiji od našeg europskog načina života. Tek sada nakon skoro 2 godine života ovdje, pomalo razumijem ono što je vidljivo izvana, a gdje je tek sve ono što ovi ljudi nose u sebi, kako oni gledaju na sebe, druge i na Boga. Neki pješače po dva sata do klinike, nedavno je umrlo dvoje djece, od malarije i dijareje. Sve je to naša stvarnost. Još uvijek bilježimo veliki postotak smrtnosti majki poslije poroda u udaljenim selima zbog nemogućnosti transporta…”, rekla je s. Veronika.

Smrt je ovim ljudima bliska 

Vijest o koronavirusu nije izbjegla ni Solomone, saznali su i ondje da se Europa izolirala, ulice su se ispraznile i ljudi se povukli, znali su da i njima predstoji izolacija. No, čuli su isto tako  i da je zavladalo svojevrsno razdoblje straha za život. Ondje je to bitno drukčije, navodi s. Veronika: “Ljudi ovdje češće gledaju smrti u oči… nekako im je bliska. Naime, često su zbog oskudice u osnovnim potrebama nemoćni pred njom. Osnovni izvor prehrane im je hrana iz vrta.  Ali, ako se dogodi period obilnih kiša sve je uništeno, sav mukotrpni rad na žegi kako bi se prehranila obitelj. Odjednom više nemaju ništa. I baš ta nemoć ih dovodi bliže Onome za kojeg znaju da upravlja životom i smrću, vjetrom i morem, potresima i poplavama.”

Vlada je pravovremeno reagirala i zatvorene su škole

“Mislim da nema osobe na svijetu koja nije čula za ovaj koronavirus. Pa tako je nekako i ovdje. Osnovne informacije ljudi dobivaju preko radija. Mi se nalazimo na otoku Malaiti. Sve aktualne vijesti dolaze iz Honiare, iz glavnog grada na otoku Guadalkanalu. S velikom se pozornošću prati glas o svakom onom poslanom uzorku u Australiju na testiranje. Bogu hvala, do sad još nje potvrđen nijedan slučaj koronavirusa na Salomonima. Ali vlada je započela uvođenje preventivnih mjera. Škole su zatvorene u svim provincijama. Zdravstveni djelatnici obilaze sela i govore o prevenciji kako bi se ljudi koliko toliko pripremili s obzirom na uvjete u kojima žive.”

Sapun? Voda? Ako ima kiše onda ima i vode.

“Ovdje je sapun puno… A voda? Kiše trenutno ima pa ima i vode. Potiče ih se oko higijene i čišćenja u kući, brisanja površina i pranja posuda. Životne navike su takve da se sve dijeli; od žlice, vode i betel oraha koji se žvače i jako je raširen u ovom dijelu svijeta”, rekla je s. Veronika.

Ovdje nema maski i dezinfekcijskih sredstava 

“Uvođenje redukcije i ovih navika je nešto posve novo. Bilo je zanimljivo slušati pitanja koja su postavljali medicinskim sestrama nakon predavanja o koronavirusu. “Kako ću znati da sam zaražen ako ne smijem doći u bolnicu? Kako se izolirati?”  Nema maske, nema dezinfekcijskih sredstava. Medicinske sestre su ih poticale da učine koliko mogu, da se ne približavaju drugima ako osjete simptome koji su slični gripi, jer ova bolest nije kao malarija…”


Big Man zna što radi

“Ono sto nam preostaje je , kažu – moliti da nas ‘Big Man’ [čitaj: Bog, tako domoroci nazivaju Gospodina] zaštiti od ovoga. Od biskupa još nije došla odredba da se obustave mise s narodom, bar do danas. Nadamo se da, jer smo i inače u svojevrsnoj izolaciji, nismo nikome ‘usput’, da do nas ipak ovaj virus neće doći. Molimo žarko da Gospodin zaštiti našu siromašnu zemlju, posebno sve siromašne zemlje svijeta, ali i sve zemlje pogođene virusom, da Gospodin svojom svemoćnom rukom upravlja. Jer On ipak zna najbolje.”

Očekujemo pomoć od drugih zemalja 

Uz tekuća pitanja zaštite od virusa, otvara se i ono o posljedicama zaustavljanja svijeta, nesporno već sada nastaju ekonomske rupe u razvijenim zemljama, za ovakve države ,bez Mudrosti odozgo i pomoći drugih i jačih ovo bi mogao biti udarac od kojega padaju u provaliju.

“Što se tiče ekonomije i gospodarstva kao i svugdje tako i ovdje ova situacija utječe negativno. Solomonski otoci spadaju među zemlje u razvoju, nemaju bogatu ekonomiju. Izvozi se drvo u Kinu većinom i zemlje Azijsko- pacifičke regije. Očekuje se smanjenje šumarstva, turizma i prometnih sektora. Zdravstveni sustav će se rastegnuti do svojih granica. Očekuje se pomoć od razvijenih zemalja, partnera, čija je potpora od velike važnosti Salomonskim Otocima da odgovore na epidemiju.”

Iza tropske oluje ipak dolazi sunce

“Naši dani su zanimljivi, nepredvidivi, jednom riječju – misionarski. Trenutno u zajednici živi nas 5 sestara i dvije novakinje.Trudimo se koliko možemo odgovoriti na potrebe ljudi i susresti ih tamo gdje jesu- razumjeti njihovu svakodnevicu. Polje rada se pruža na rad u ambulanti, školi šivanja, učenje engleskog, brinemo se za crkvu i sakristiju, formiramo nove članove Udruge sv. Vinka, brinemo se za materijalno podržavanje edukacije kroz plaćanje školarine i opskrbu škola i vrtića materijalima za bolje uvjete i rad.

Mnogi nemaju mogućnost školovanja, ono im je preskupo. Školarina za osnovnu školu za jedno dijete je 50 eura. Za srednju 100 eura. Mi imamo edukacijski centar Sv. Lujza de Marillac. Imali smo dosad dva puta djevojke koje nemaju mogućnost školovanja. Međutim hrana je skupa i transport u udaljene dijelove otoka iz kojih one dolaze. Evo, upravo je ciklon kod nas pa su se nekima urušile kuće, što se često događa za takva neveremena. Sinoć su došli spavati u naš centar. Oni kuće prave od prirodnog materijala, od lišća i drva. Od nas traže novac za čavle, do 200 kn iznos.  Sve to možemo uz pomoć dobrih ljudi koji nam pomažu materijalno i kojima u ime svojih sestara zahvaljujem od srca. Bog plati.

Nadamo se da će cjelokupna situacija koju ne možemo kontrolirati uroditi uskrsnućem duha i podsjećati nas ubuduće da ipak Big Man ima sve u svojima rukama, on je taj koji upravlja životom i smrću. Sve nam je darovano. S njim nema straha. Jer mi to znamo ovdje: iza tropske oluje, ipak dolazi sunce.”

Afrika – Ovdje vlada kaos 

U zapadnoj Africi, u Beninu  nalazi se sestra Jacinta Petrović, članica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice. Sestre su prisutne u Beninu preko 30 godina. Ondje većinom rade s bolesnicima i djecom.

Samo Bog zna koliko je zaraženih 

Pravo stanje u Beninu se ne može znati, a vjerujem da je tako gotovo i u svakoj afričkoj zemlji. Službeno svaki dan raste broj zaraženih, ali ne govorimo o više od par desetaka ljudi. Testiranja su vrlo, vrlo rijetka i to samo u određenim dijelovima zemlje. Dali je stvarna brojka veća ili manja to samo dragi Bog zna i nitko drugi. Ljudi ovdje ne koriste tolika sredstva za komunikaciju kao u bogatom svijetu, tako da velik broj stanovništva niti ne zna što se događa.

Nered u državi – samo katolicima zabranili okupljanje 

Država je zabranila održavanje sv. misa sa prisustvom naroda i to prvo u katoličkim crkvama. Dok su protestantske i muslimanske ostale otvorene. Nakon što su se podigli naši svećenici govoreći da je to nepravedno i da nema smisla, otkazani su i susreti u ostalim zajednicama. Škole su i dalje otvorene. Sada će biti uobičajeni kratki praznici, a nakon Uskrsa najavljeno je da će škole biti otvorene. Već u tome vidimo da nema sklada u državi oko uvođenja mjera zaštite. Također zbog neznanja i nedovoljnog pojašnjavanja ljudi ne znaju što smiju, a što ne i zašto, a pojedinci koji su trenutno dobili još veće ovlasti kao što su vojska i policija to iskorištavaju u svoju korist.

Pretučene zbog molitve u crkvi 

Nedavno nas je nazvala i ispričala nam rođakinja jedne naše sestre kako su žene, a među njima i ona u njezinom selu otišle u crkvu. Nekolicina njih raštrkala se po crkvi tako da nisu sjedile blizu jedna drugoj i počele moliti krunicu. Ubrzo je ušla policija ili vojska, to se po uniformama kod nas teško razlikuje, i s palicama ih istjerala. Žene su popadale po podu, a oni su ih tukli. Nekoliko žena je od ozljeda završilo u bolnici. A sve glazbene instrumente i ozvučenje su ukrali.

Afrički narod zbog koronavirusa prolazi križni put 

Ljudi su prepušteni milosti i nemilosti moćnika. Ovo je vrijeme kada ljudi prolaze svoje križne putove. Bilo od same bolesti, a još više od svjetskog ludila koje je usporedno ova bolest izazvala. Afričko srce se uvijek nada da će biti dobro. Vjerujemo i mi te se molimo za dar mudrosti u ovom kaotičnom svijetu oko nas.

Zdravstvo je nedostupno 

Zdravstveni sustav je nerazvijen, a i većini stanovništva koje je siromašno je nedostupan. Možete proći stotine i stotine kilometara i neće naići niti na jednu bolnicu, niti na jednog liječnika. Tako da o bilo kakvoj razini zdravstvene zaštite ne možemo ni govoriti. Gradovi stoje nešto bolje, tamo postoje privatne bolnice koje su ponovno najbrojnijem siromašnom stanovništvu apsolutno nedostupne. Narod se može pouzdati jedino i isključivo u Božju zaštitu.

Sestre skrbe za zdravlje i napuštenu djecu 

Vodimo jedan dispanzer/ambulantu i dva doma za djecu u kojima je stotinjak djevojčica bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Božji blagoslov nas je dosad pratio, obdario nas je s kontinuiranim rastom domaćih zvanja. Čvrsto se pouzdajemo u Njegovo daljnje vodstvo i u ovim izvanrednim okolnostima, a i dalje, rekla je za HKM s. Jacinta Petrović.

Ekvador – Mrtva tijela ne stignu pokupiti s ulica

Sestra Iva Jelić, Službenica Milosrđa, služi siromasima u Ekvadoru. Od tamo dolaze potresni prizori, tijela preminulih ostaju umotana  pred vratima kuća te ih vojska odvozi jer ih više službe ne mogu pokapati.

“Koronavirus je stigao prije tri tjedna u Ekvador. U jednu malu i dosta siromašnu zemlju u Latinskoj Americi. U Ekvadoru živi oko 14  milijuna stanovnika, a u gradu Guyaquilu  gdje se virus širi velikom brzinom, živi otprilike 2 milijuna stanovnika. Kažem ‘otprilike’ jer se stvarno stanje ne zna. Ima ljudi koji još uvijek nisu upisani niti registrirani da postoje.

U Guayaquilu je situacija jako teška. Bolest se jako brzo širi. Bolnice su prepune bolesnika i nemaju mjesta za sve koji trebaju bolničku pomoć. Tako da ljudi umiru ispred bolnice čekaju da im se pomogne. Isto tako umiru u kućama čekajući da dođe hitna pomoć. Situacija je zastrašujuća, svaki dan je sve gore. Mrtva tijela ne stignu sva pokupiti tako da po tri dana imaju mrtvaca u kući. Samo svemogući Bog ovdje može pomoć. Jučer su nam javili da je preminuo  jedan svećenik u Guayaquilu.

Uspjeli smo podijeliti sakramenete na vrijeme

“Evo treći je tjedan da vrtić ne radi, tu se okupljalo 70 djece. Nova školska godina kod nas je trebala početi 20. travnja, ali zbog epidemije neće još početi. Za veću djecu će se početi raditi preko interneta. Mi imamo malu školu (predškolce) gdje je dolazilo 250 djece, oni će čekati još dok se situacija ne smiri. U župi, Bogu hvala, uspjeli smo prije ovoga  održati Krizmu i Prvu pričest gdje je sakramente primilo 120 djece Pandemija nas je uhvatila u ljetnim praznicima. Možemo jednom tjedno izaći do trgovine ili u ljekarnu, ništa drugo ne radi.”, rekla je s. Iva i zaključila rečenicom iz Ivanova evanđelja: “Nije sluga veći od svojega gospodara niti je poslanik veći od onoga koji ga šalje.”

Haiti – Naši ljudi umiru od običnih upala 

U Haitiju, u Karipskom moru, u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta kao misionarka petu godinu djeluje s. Mirjam Filipović, članica zajednice sestara Služavke Kristove. Nalazi se u mjestu Ti Marche, nedaleko od Port au Prince, glavnog grada Haitija gdje je prije tri godine osnovana nova misjska postaja “Centar Svete Obitelji za odgoj i zdravstvo”.

Polovica stanovništva ostaje nepismena

“S puno osjećaja i velikim zanimanjem pratila sam putem interneta i drugih društvenih mreža razvoj događaja o širenju infekcije koronavirusom u našoj Domovini i ostalim zemljama Europe. Dijelila sam te informacije sa svojim suradnicima u našoj misijskoj postaji. I tako smo imali neka saznanja kako se treba i može zaštititi od virusa. To smo onda pokušali prenijeti i našim učenicima i njihovim obiteljima. U misiji imamo školu za djecu iz najsiromašnijih obitelji koja nemaju mogućnosti pohađati škole koje se plaćaju. A u ovoj zemlji škola nije obavezna. Iz tog razloga vise od polovice djece ne pohađa školu i ostaju nepismeni. U našoj misiji škola je besplatna. Prema mogućnosti, djeca dobiju i jedan obrok dnevno. Tada su djeca radosna, a i mi, jer dobro znamo da im je to i jedini obrok toga dana.”

Ne želimo ni misliti na posljedice korone – ovdje se zdravstvena pomoć dobiva samo ako se plati unaprijed 

Nedostaju nam financijska sredstva za drugi dio našeg djelovanja u misiji koje se odnosi na pomoć u zdravstvu. Nažalost, do sada nismo bili u mogućnosti otvoriti ambulantu koja bi bila od velike pomoći u ovoj sredini. Ovdje ne postoji nikakvo zdravstveno osiguranje i kada je netko bolestan može dobiti zdravstvenu uslugu samo ako unaprijed plati. Malo je onih koji sebi ili svojoj djeci mogu priuštiti odlazak liječniku ili kupiti potrebni lijek. Zbog toga mnogi umiru i od najobičnijih upala jer nemaju mogućnosti kupiti lijek koji bi im pomogao i spasio im život. Tako umiru odrasli jednako kao i djeca.

U ovakvoj situaciji teško je i pomisliti kakve posljedice može ostaviti infekcija koronavirusa. Trenutno se u Haitima nalazimo u početnoj fazi infekcije koronavirusa.

Svi su prepušteni samima sebi – zdravstvo ne može podnjeti koronu

Državne institucije su već donijele neke mjere zaštite o sprječavanju širenja pandemije. Od 20. ožujka zatvorene su škole i mnoge druge institucije. Zatvorene su crkve i drugi vjerski objekti u kojima su se održavala liturgijska slavlja, molitveni i drugi susreti kako bi se spriječila masovna okupljanja ljudi koja mogu biti uzrok bržeg širenja infekcije.

Koliko su svi svjesni ove situacije ne mogu reći. Jedno je svima jasno da će biti prepušteni sami sebi jer zdravstveni sustav u ovoj zemlji nije u mogućnosti oduprijeti se ovoj borbi s koronavirusom.

Zahvalni su Gospodinu za svaki novi dan 

“Što nas sve jača i daje nadu, jest vjera da je Bogu sve moguće. Da On može izvesti sve na dobro i iz bezizlazne situacije u kojoj se danas nalazi cijelo čovječanstvo.

Osobe koje su ovdje pouzdane u vjeri često čujem kako znaju reći, -‘ako Bog hoće da preživim onda će to biti’. Iskusili su oni mnoge nedaće, nemile ciklone, teška stradanja od potresa, svakodnevna nasilja, kriminal, korupciju i glad. Ipak, pored svega toga zahvalni su Gospodinu za život i svaki novi dan koji im je darovan. Mogu nam u ovome biti uzor, kako je i pored svih stradanja jedino Gospodin nada i oslonac. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer Ti si, Bože, uz mene, uz nas”, zaključila je sestra Mirjam uz iskrene i tople pozdrave iz Haitija.

Argentina u strogoj karanteni

U Argentini se danas u misiji nalazi s. M. Samuela Vilenica iz Zagreba, ondje od davne 1934. godine misionarski djeluju kćeri sv. Vinka, sestre milosrdnice. U siromašnom dijelu Buenos Airesa u Provinciji Krista Kralja živi 45 sestara i dvije sestre novakinje. U kuće izrađene od drveta, lima, zemlje i plastike sestre donose hranu i odjeću, slušaju i tješe siromahe te ih potiču na sakramentalni život. Sestre su usmjerene na edukaciju stanovništva, imaju pet škola; vrtić, srednju i osnovnu školu, rade u bolnicama i staračkim domovima.

Zabrana izlaska iz kuća 

“Ovdje je obavezna karantena, iz kuće se izlazi s propusnicom, helikopteri nadlijeću grad, policija je na ulicama da ne bi tko izašao, iako mnogi to ne poštuju i izlaze, ali im se onda naplaćuje kazna. Za sad još nije došlo do vrhunca oboljelih, za sada imamo oko 1.200 oboljelih i oko 50 smrtnih slučajeva, ali kao što i u drugim zemljama brojke oboljelih i umrlih rastu tako rastu i ovdje.”

Oprost režijskih dugova 

“Predsjednik je oprostio plaćanje režija, struje i vode za dva mjeseca, isto tako otvorena su  brojna mjesta gdje se ljudima na terenu pruža pomoć. Trenutno se osposobljavaju velike hale za prihvat bolesnika jer se očekuje eksplozija broja oboljelih.  Zemlja je u velikoj krizi, ima silne dugove i ta će kriza biti još veća nakon koronavirusa. Sad možda nećemo morati platiti režije, ali poslije slijedi velika inflacija.”

Lažne informacije uzrok su straha

“Postoji veliki strah, ponajviše od  tih priča koje dolaze do ljudi putem interneta – tko je proširio virus i odakle i zašto. Puno neprovjerenih i zbunjujućih informacija dopire do ovdašnjih ljudi pa se boje, zato ih se nastoji potaknuti na molitvu. Crkve su otvorene, ali ljudi ne smiju ići van. U školi nastojimo potaknuti ljude da to nije kraj svijeta i da ujedinjeni možemo sve. Razbijamo te netočne informacije koje kruže po društvenim mrežama. Iako su mreže, s druge strane sad puni pogodak jer otvaraju ljudima novu perspektivu i nadu.”

Ako samo jedan zaraženi uđe u naselje  – nema spasa

“Kad koronavirus pogodi jednu od takozvanih viža ili ono što u Brazilu zovemo favelama – siromašne četvrti gdje ljudi žive ne jedan s drugim nego jedan na drugome tu će se svi zaraziti, ako dođe samo jedan zaraženi u takvu četvrt tu nema spasa.

Siromasi su, kako je rekao sveti Vinko – naši gospodari. Naša misijska zajednica posjećuje ljude po kućama i učimo ih od najosnovnijeg, od higijene i održavanja kuće do osnovnih molitava. Borimo se najviše protiv magije, praznovjerja i svega  okultnoga što je ovdje vrlo rašireno”, rekla je s. Samuela i zaključila riječima koje su zapisale prve sestre milosrdnice misionarke koje su doputovale iz Hrvatske na argentinsko tlo: “Ljubav nadilazi udaljenosti i prelazi mora znajući da na drugom kraju oceana ima trpljenja i tjeskoba koje treba utješiti, potrebe koje treba ublažiti, ostavljene djece koju treba poučiti i mladež koju treba usmjeriti”.

Možda u ovom trenutku  i sami u karanteni, smanjenih mogućnosti, nećemo moći učiniti koliko bismo željeli za ove naše sestre i sunarodnjakinje, za njihove i naše siromahe, no uvijek, pa i iz naših domova možemo učiniti ono što zapravo ima i najveći odjek – moliti za njih. Biti jedinstvena Crkva, zasjati kao jedno onda kada je najteže. Poslužit ćemo se riječima blaženog kardinala Stepinca koji je sam proživio dugogodišnju izolaciju: “Kad vam sve oduzmu ostaju vam dvije ruke, sklopite ih na molitvu.” “Nama je ovdje najbitnija duhovna podrška”, napisala nam je sestra Veronika uz tihooceanske pozdrave svojoj hrvatskoj Crkvi.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja