„Maslinarstvo u ovim krajevima Hercegovine tek zaživljava. Kako imamo veliki posjed u Bijelome Polju, prije 7-8 godina odlučile smo podići nasad maslina, jer nam je struka savjetovala da je to područje koje bi maslina mogla podnijeti”, ističe s. Franka.

Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete Obitelji / Foto: Privatni album

Zemlja na kojoj su hercegovačke sestre posadile masline oduzeta je 1949. godine, a nakon što im je vraćena u posjed odlučile su, uz savjete struke, osobito Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar te brojnih ljudi koji su im pomogli, ući u projekt koji se pokazao vrlo uspješnim. No, osim pogodnog tla, za uspješnost su potrebni rad i briga oko maslina. „U našem narodu postoji mišljenje kako maslina nije zahtjevna. Međutim, ako nešto hoćeš uzgajati i dati mu važnost sve je zahtjevno, sve traži vrijeme i pozornost. Trebamo znati znalački prići, tako i maslini, počevši od zasada, do gnojidbe, rezidbe, branja, sve je bitno i svakako treba puno pozornosti, jer maslina je stablo koje daje plemenit urod”, ističe s. Franka.

Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete Obitelji / Foto: Privatni album

Uz to napominje kako vezu maslinarstva i svoje zajednice vidi u tome što je maslina biblijsko drvo: „Maslina predstavlja jedan mir i Cvjetnica je poseban spomen na to maslinovo drvo, ulaska Isusa u Jeruzalem… Naš samostan u Bijelom Polju je duhovna oaza cijele naše Provincije, a u duhovni centar mogu doći i svi oni koji žele duhovnu okrepu, tu organiziramo programe u kojima ljudi mogu sudjelovati. Osim toga, i kao zajednica tako planiramo svoj dan: ‘Moli i radi!’ Napose je to interesantno u vrijeme branja maslina. Cijela zajednica se uključi, od najmlađih do najstarijih. Naše sestre iznad 80 godina nose kanticu i idu brati masline, imamo i dječji vrtić, pa sestre koje rade u njemu organiziraju djecu da dođu s nama brati, oni to doživljavaju na svoj način, cijela zajednica je uključena, jer su masline još mlade, pa nam nije potrebno uzimati ljude sa strane. Napose je specifično kad u te dane kao zajednica stanemo u podne usred maslinika, pozdravimo Gospu, pomolimo se, pa uslijedi rad, vrlo interesantno i vrlo lijepo.”

Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete Obitelji / Foto: Privatni album

Uz molitvu i rad, sestre uzgajaju 3.600 stabala maslina na posjedu od oko 12 hektara. Poslove koji zahtijevaju fizičku snagu od rezidbe do gnojidbe obavljaju dva radnika, dok su za praćenje maslina i zaštitu od bolesti zadužene sestre. Mnogo je toga potrebno da bi se proizvelo kvalitetno maslinovo ulje, od znanja do brige i pažnje, nastavlja naša sugovornica, osvrćući se na nagradu koja je priznanje za uspješan rad, ali i promocija cijele njihove zajednice: „Mi smo iznenađene nagradom. Je li tome pogodovalo ovo podneblje, zemlja, ne znam, to bi trebalo pitati struku. I prešanje ima svoju ulogu. Kad beremo masline beremo najprije jednu vrstu, pa drugu, kad se prešaju prešamo jednu, onda neke zajedno, ali očito jedna od ovih vrsta je istarska bjelica, pokazala se jako dobra za ovo podneblje, jako je dobra kao uljarica s vrlo kvalitetnim uljem. Naše ulje je gospodin Ramljak skupa sa svojim poslao u Atenu na analizu i tamo je ocijenjeno vrlo visoko s veliko količinom fenola. Mi smo ostale iznenađene, jer ne znamo ni što je to fenol… tako to nekako Bog posloži, zapravo čini mi se da malo toga ovisi od nas i od našeg znanja.”

Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete Obitelji / Foto: Privatni album

S poniznošću, radom i upornošću ova vrijedna zajednica franjevki maslinarki postaje sve prepoznatljivija te je primjer da se od rada svojih ruku može živjeti. „To je poticaj našim ljudima da se isplati ulagati u ovu zemlju koju imamo, u ovo podneblje na kojem živimo, i da se, iako maslinu treba puno čekati, od ploda svojih ruku može živjeti i da to primamo sa zahvalnošću Bogu, da se tu dajemo, da ne treba uvijek tražiti kruha negdje tamo izvan granica, već da se tu može živjeti, možda ne u izobilju, ali skromno, sa zahvalnošću i od ploda svojih ruku. Ako je ovo poticaj i drugim ljudima da se upuste u to, bit ćemo Bogu zahvalne”, zaključuje s. Franka Bagarić.