Svećenik i veliki katolički pisac Phil Bosmans preminuo je 17. siječnja 2012. godine. Iza sebe je ostavio veliku duhovnu baštinu.
Bosmans je rođen 1922. u siromašnoj obitelji oca Jana i majke Josephine. Imao je stariju sestru i dva mlađa brata. Često je opisivao roditelje kao najbolje ljudi koje je ikada susreo:
“Nikada ih nisam vidio ljute ili čuo da se svađaju. Sve su poteškoće nadilazili s humorom. Posjedovali su dar da velike životne probleme relativiziraju. Oni su vjerovali u Boga kao što slijepac vjeruje u sunce, ne zato jer ga vidi, nego zato jer ga osjeća. Ja nisam vidio Boga, ali u njihovom životu, u njihovoj privrženosti i brizi, Bog je bio opipljivo prisutan.”
Sa 16 godina Phil je odlučio biti svećenik, a zaređen je deset godina kasnije. Prve svećeničke godine provodi među radnicima u Francuskoj. Zatim se vraća u rodnu pokrajinu Lumburg, gdje oduševljeno propovijeda držeći pučke misije. A onda je došla bolest. Bosmans je gotovo dvije godine proveo u krevetu – nepokretan.
Nakon što je ozdravio posvetio se najpotrebitijima, a usput je i zapisivao svoje misli. U 36. godini života počinje objavljivati na televiziji petominutne poruke i to prije udarnoga dnevnika. Godinu dana kasnije, osniva “Savez bez imena – pokret za kulturu srca” i piše brojne poticajne karte.
Ipak, Bosmans je prvu knjigu izdao tek u pedesetoj godini života, a knjiga se zvala “Dragi čovječe, volim te”. Nakon toga sve je krenulo velikom brzinom. Nastalo je tridesetak knjiga koje su prevedene na isto toliko jezika uključujući i hrvatski.
Sveukupna naklada procjenjuje se na oko 10 milijuna primjeraka, od toga u Hrvatskoj 250 tisuća.
I na kraju priče o Philu Bosmansu, evo i nekoliko njegovih poticajnih rečenica:
Sa svakim dobrim čovjekom
koji živi na svijetu, izlazi sunce.
Dobar čovjek je kao malo svjetlo koje putuje kroz noć našega svijeta
i na svome putu ponovo pali mrtve zvijezde.
Dobro koje ljudi iskazuju ljudima u prijateljstvu i ljubavi, nije u uspješnosti i konkurenciji.
Ne može se izmjeriti ni statistički utvrditi. Ono je dublje. Ono je kao nevidljiva topla Golfska struja.
Ali se ono osjeća na obalama svijeta, u kojemu je dugo bilo hladno zbog hladnoće među ljudima.
Misliš li o meni dobro, i sam ću postati bolji…