Redovnička zajednica u Drastyju, mjestu na periferiji Praga, radi na izgradnji novog samostana. Uz pomoć volontera sestre su vožnjom traktora, čupanjem korova, rezanjem suhog raslinja motornim pilama obnovile područje koje je ranije bilo svedeno na deponij.
Građevinska tvrtka izgradila je nove zgrade. Sada nastavljaju s uređenjem interijera, uzdajući se u Providnost i nadajući se da će samostan jednog dana „zračiti životom“. Njihovu priču za L’Osservatore Romano i Vatican News piše sestra Marie, OCD.
„Živ je Bog u čijoj smo službi“: o ovim riječima proroka Ilije, velikog nadahnitelja karmelićanskog reda, mnoge od nas često meditiraju. No, razdoblje izgradnje i preseljenja u novi samostan pružilo nam je priliku da na nevjerojatan način doživimo njihovu validnost. Riječima pape Franje, Bog nas je pozvao na „periferiju“ gdje smo, paradoksalno, puno bliže ljudima nego u središtu metropole. Svaki dan možemo uočavati kako Bog djeluje na nas i kako na mjestu koje se činilo „od svih zaboravljenim“ možemo svjedočiti kontemplativni život te pozivati na puninu života. Sada vam želimo predstaviti našu, često „avanturističku“, priču koju još uvijek pišemo…
Tko smo?
Mi smo kontemplativna zajednica bosonogih karmelićanki koje žive u papinskoj klauzuri. Naše poslanje je molitva i odricanje za nakane Crkve i za spasenje svih ljudi. Našu zajednicu, Karmel svetog Josipa u Pragu, glavnom gradu Češke, osnovala je u 17. stoljeću Službenica Božja Majka Maria Eletta od Isusa, podrijetlom iz Ternija i utemeljiteljica samostana u Beču, Grazu i Pragu.
Put prema „periferiji“
Godine 2005. odlučile smo potražiti prikladnije mjesto za život: zapravo, u našem samostanu u blizini Praškog dvorca imale smo tek vrlo mali vrt, budući da zgrada izvorno nije bila zamišljena za klauzurne sestre. Štoviše, u tom se području buka stalno uvećavala. Godine 2018. kupile smo staru farmu u Drastyju, mjestu u blizini Praga, kamo smo se preselile početkom 2020. a naš samostan u Pragu prepustile smo našoj braći, bosonogim karmelićanima. Tako je započela gradnja novog duhovnog centra u Drastyju, koji će nam dijelom služiti kao samostan, a dijelom će biti otvoren za javnost.
Početak u Drastyju
Područje farme, koje je Crkvi oduzeto za vrijeme komunističkog režima, vraćeno je tek 25 godina nakon „baršunaste revolucije“. Propadalo je i mnogi su mislili da se više neće moći obnoviti. Kao da je netko odlučio ono što je nekada bila farma pretvoriti u jedno veliko odlagalište koje je potom zaraslo samoniklim raslinjem. Nakon što smo dobile dispenzu od papinske klauzure za cijelo vrijeme trajanja projekta, od 2018. smo – radi uštede – počele odlaziti u Drasty kako bi izvodile prve radove. U početku smo bili same, ali onda nam je sveti Josip, kojemu smo se oduvijek svaki dan povjeravale, počeo slati mnoge velikodušne pomoćnike.
Godine intenzivnog rada
Nakon godina provedenih u vrlo zatvorenom okruženju, s velikim smo entuzijazmom nastavile s radom na otvorenom. Gledajući unatrag, prepoznajemo kako nas je Bog čudesno osnaživao. U prvih nekoliko mjeseci glavna nam je djelatnost bila prikupljanje otpada i utovar u kontejnere. Zatim je uslijedilo uklanjanje korova i suhog drveća: kosilice i motorne pile bile su neophodna oprema. Tijekom tog vremena neke su sestre čak naučile voziti Bobcat traktor ili bager.
Selidba iz Praga
Tijekom selidbe nastojale smo što više napraviti same i uz pomoć volontera. I opet je došlo do važne Gospodinove intervencije: nakon svih pripremnih radova uspjele smo se preseliti u Drasty za četrdeset dana (za nas simboličan broj), uz Božju pomoć i pomoć velikodušnih ljudi. Profesionalna tvrtka za selidbe bila je potrebna tek jednom i to samo za neki glomazni namještaj. Bili su to dani velikih, iscrpljujućih napora, koji su nas ipak ujedinili i obogatili.
Transformacije mjesta i zgrada
Farma se mijenja pred našim očima. Tako je, primjerice, nakon intervencije građevinske tvrtke ruševna „Casa del Fattore“ ponovno postala spomenik kulture… Ono što se sada zove „Kuća pohoda“ u budućnosti bi trebala primati goste: omogućit će nam ponude smještaja pojedincima, obiteljima i skupinama, kako za odmor tako i za razne programe. Trenutno tu živimo mi sestre, barem dok se ne završe neophodni objekti novog samostana.
Zgrada samostana
Nakon duge potrage za odabirom građevinske tvrtke, gradnja samostana započela je u jesen 2021. Zgrada će se sastojati od bivše žitnice i tri nova krila, uključujući kapelicu posvećenu svetoj Tereziji kojoj će moći pristupati i javnost. Do kraja 2022. godine završena je gruba gradnja cijelog četverokuta. Sada su radovi koncentrirani na interijer, iako nemamo sredstava da ih završimo. Za više informacija, molimo pogledajte našu mrežnu stranicu.
Život u Drastyju
Drasty je postao naš dom, mjesto gdje možemo živjeti na puno prirodniji način, u kontaktu s prirodom i u novoj intimi s Bogom Stvoriteljem, čiju smo pomoć i zaštitu gotovo „opipljivo“ iskusile. Kad samostan bude dovršen, okruženje će biti još pogodnije za molitvu koja vodi do punine života s Bogom, ali mi već snažno osjećamo njegovu prisutnost, kao i mnogi drugi… Ljudi svih profila koji nam već dolaze, koriste ono malo prostora koji im na tren možemo ponuditi. Često nam pričaju o miru i radosti koje doživljavaju na ovom mjestu. Stoga se nadamo da će jednog dana Drasty moći zračiti život u cijeli okolni zrak.
Sestra Marie, OCD