Sestra cistercitkinja u opatiji Naše Gospe dobre nade iz Echourgnacua u Francujskoj položila je svoje prve zavjete 1964., kada je imala 40 godina. Potom je četiri godine kasnije, 1968., položila svečane zavjete. Što si je poželjela za rođendan? Doznajte.
Sa navršenih 100 godina života, od kojih je 60 posvećenih Kristu, s. Irena je čini se odlučna potući sve rekorde. Sestra cistercitkinja u opatiji Naše Gospe dobre nade iz Echourgnacua u Francujskoj položila je svoje prve zavjete 1964., kada je imala 40 godina. Potom je četiri godine kasnije, 1968., položila svečane zavjete. Okružena cijelom svojom zajednicom proslavila je svoj rođendan 3. veljače, prenosi Aleteia.
S. Irena već nekoliko mjeseci živi u domu za starije osobe Kćeri Križa. No, to nije spriječilo sestre njezine zajednice da je što češće posjećuju. Dok je bila u samostanu, čuvala je kokoši koje je posebno voljela hraniti. “Voljela sam svoje ptičice. Bile su u dobrim rukama”, poručila je u objavi objavljenoj na blogu svoje zajednice.
Sestra cistercitkinja u opatiji Naše Gospe dobre nade iz Echourgnacua u Francujskoj položila je svoje prve zavjete 1964., kada je imala 40 godina. Potom je četiri godine kasnije, 1968., položila svečane zavjete.
Poziv na nasljedovanje “izbliza”
Nije zaboravila rođenje svog poziva. “Uvijek sam znala da je to to. Malo po malo, Krist se uvukao u moj život”. Doista, kao što je rekao papa Franjo 2014., posvećeni život je „susret s Kristom: on je taj koji dolazi k nama, predvođen Marijom i Josipom, a mi idemo prema njemu vođeni Duhom Svetim. On je u središtu. On pokreće sve, on nas privlači u Hram, u Crkvu, gdje ga možemo susresti, prepoznati, poželjeti dobrodošlicu, zagrliti.”
Prije nego što se preselila u samostan, s. Irène proputovala je Francusku na svom mopedu. “Odmor sam provodila na svom mopedu obilazeći Francusku kako bih vidjela sve znamenitosti”, prisjetila se. To je vrijeme kojeg se i dalje rado sjeća, a njena rođendanska želja? “Život vječni! Kad god Isus hoće!”