Michelangelova skulptura Mojsija koja se nalazi u Bazilici sv. Petra u okovima (tal. San Pietro in Vincoli) dio je groba pape Julija II. Iako je skulptura trebala biti jedan od 47 samostojećih kipova predviđenih za grobnicu, Mojsije je ostao središnji kip uz grob pape Julija II.
Postoji bezbroj kritičkih interpretacija ovog velikog umjetničkog djela, a samo u zadnjih 200 godina kip Mojsija u Bazilici sv. Petra u Rimu privukao je znatiželju mnogih kritičara umjetnosti, teologa, pa čak i psihijatara – naime, slavni Freud je čak napisao i knjigu o skulpturi za koju navodi da ga je dotakla kao ni jedno umjetničko djelo, piše portal Italian Ways.
Skulptura izrađena kako bi bila obasjana sunčevom svjetlosti.
Michelangelo je rad na ovoj skulpturi započeo 1513., a službeno nije završena sve do 1542. godine. Poznati slikar i povjesničar umjetnosti toga vremena Giorgio Vasari zanimljivo je opisao skulpturu Mojsija u svome djelu Životi najvećih slikara, kipara i arhitekata. Vasari navodi kako se s Mojsijem ne može mjeriti ni jedna moderno, pa ni antičko djelo. “Predivno lice, poput onoga u sveca ili moćna princa, doima se gotovo kao da ga treba pokriti velom, toliko veličanstveno i sjajno, i umjetnik tako dobro kroz mramor pokazuje veličanstvenost kojom je Bog obdario to sveto lice (…) tako da bismo Mojsija, sada više nego ikada, mogli nazvati prijateljem Božjim.”
Ova skulptura krije još jednu tajnu velikog umjetničkog majstora. Michelangelo je naime, kako je otkrio restaurator i arhitekt Antonio Forcellino koristio olovo kao premaz, međutim njime je ispolirao samo one dijelove koji su najizbočeniji, odnosno koje prilikom sijanja direktno pogađaju sunčeve zrake. Zbog toga skulptura ima jednu sasvim novu, gotovo slikarsku dubinu. “Michelangelu je to bilo moguće jer je on također bio i odličan slikar”, naveo je Forcellino.