Mnogi danas tvrde da mogu činiti što žele po pitanju seksualnosti ili se čak hvale svojom seksualnom slobodom i podvizima. Svjetovni "zabavni" mediji slave seksualnu slobodu. No čini se da Sveto pismo takva seksualna iskorištavanja ne vidi kao oslobođenje, već prije kao krađu i pohlepu.
Sveti Pavao povezuje pitanje spolnog morala s pravdom:
Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. (1. Solunjanima 4,2-6)
U naše vrijeme ima mnogo onih koji dijele nauk Crkve o spolnosti i njezin nauk o (socijalnoj) pravdi. Neki čak odbacuju ono što vide kao pretjeranu usredotočenost na seksualna pitanja, nazivajući ih “zdjeličnim problemima” i implicirajući da bismo se trebali više usredotočiti na pitanja socijalne pravde. Ali ovdje možemo vidjeti da sveti Pavao povezuje spolni grijeh s nepravdom, pohlepom pa čak i krađom, piše mons. Charles Pope.
Što se tiče “društvene pravde” (sva pravda je zapravo društvena), imajte na umu da sveti Pavao kaže da je seksualni grijeh ili požuda oblik iskorištavanja u kojem netko iskorištava drugu osobu, zapravo, koristeći njezino tijelo za užitak, ali ne poštujući njihovu cjelovitost kao osobe. Na primjer, muškarac može tražiti seksualni užitak od žene, što je čin koji joj može promijeniti cijeli život, ali ako nije njome oženjen, nije joj pravedno uzvratio, to jest darovao joj se za cijeli svoj život. Nadalje, nevjenčani parovi koji čine nepravdu prema djetetu koje bi moglo biti začeto budući da su djeca koja su začeta u ovoj stvari pod velikim rizikom da ne budu odgojena u pravilno formiranoj obitelji. Oni su također izloženi velikom riziku da budu abortirana, što je još jedna teška nepravda i zlo našeg vremena. Nadalje, oni koji bludniče gledajući pornografiju, također doprinose uništenju obiteljskog života, ozračju seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, trgovini ljudima i tako dalje.
Što se tiče pohlepe, to je pretjerana želja za posjedovanjem bogatstva ili dobara; to je nezasitna želja za više. Ovo je usko povezano s požudom, koja je neumjerena želja za tjelesnim užicima.
Pohlepa malo mari za opće dobro, za potrebe i prava drugih. Pohlepa samo želi ono što želi.
Stoga požudna, seksualno nemoralna osoba koja se ne kaje zapravo kaže: “Želim seksualni užitak za sebe. Ne želim platiti nikakvu ‘cijenu’ za to. Ne želim to vidjeti u odnosu na instituciju braka, ili ljubav supružnika, ili obitelj, ili djecu. Ne želim obveze ni odgovornosti. Želim se prepustiti seksu jer to želim. Važno je samo da ja to želim.”
Mnogima je danas seks jednostavno nešto što žele. A sama činjenica da oni to žele čini to ispravnim. Sasvim je nevažno što su požuda i seksualni nemoral uzrok razornih učinaka na brak i obitelj, da je promiskuitet skočio pa su porasle stope razvoda, pobačaja, obitelji s jednim roditeljem, AIDS-a, spolno prenosivih bolesti, slomljenih srdaca i slično. Za mnoge, želja za seksom čini to ispravnim i sprječava bilo koga da im “govori što da rade”.
Osjetilna nas težnja navodi da želimo ugodne stvari kojih nemamo. Tako željeti jesti kad smo gladni, ili ugrijati se kad nam je hladno. Te su želje same u sebi dobre; ali često ne ostaju u granicama razuma; gone nas da nepravedno žudimo za onim što nam ne pripada, nego pripada ili se duguje drugomu.
A to je pohlepa, nezasitna želja za više ili neumjerena želja za stvarima koje se smatraju odvojenima od širih normi koje ograničavaju želje unutar granica onoga što je razumno i u službi općeg dobra. Pohlepa malo mari za opće dobro, za potrebe i prava drugih. Pohlepa samo želi ono što želi. Požuda je vrlo bliska pohlepi po tome što je također pretjerana želja, želja za tjelesnim užicima bez obzira na potrebe drugih ili na ono što je pravedno, ispravno i razumno.
Pogledajmo neke od tekstova u kojima se čini da Sveto pismo povezuje pohlepu i seksualni nemoral.
1. A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! (Efežanima 5,3.5)
Veza između pohlepe i bluda (grč. porneia), ovdje prevedenog kao seksualni nemoral, nije navedena. Čitanje teksta samo po sebi moglo bi dopustiti mogućnost da je samo slučajno povezan sa seksualnim nemoralom. Ali kao što se vidi dolje, postoji dobar broj drugih tekstova koji povezuju seksualni nemoral sa sličnim pojmovima pohlepe i požude. Stoga trebamo uočiti povezanost. To što veza nije razvijena ili objašnjena može nam signalizirati da su rani kršćani tu vezu vidjeli implicitnijom i očiglednijom nego mi danas.
2. Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! (Kol 3,5)
Ovdje je popis proširen kako bi uključio požudu i sve zle želje. Oni su u tekstu povezani s pohlepom, a pohlepa se pak izjednačava s idolopoklonstvom.
Idolopoklonstvo cijeni nekoga ili nešto na način koji ometa ili nadilazi ljubav, povjerenje i poslušnost koju dugujemo Bogu. Ono želi stvar, a ne Boga koji je stvorio stvar. Kroz pohlepu, mi pretjerano želimo stvari, kao što su seks, novac, moć i udobnosti stvorenja, a one nam poprimaju veću važnost od Boga ili onoga što nam Bog odredi da poštujemo. Kroz pohlepu, te stvari postaju idoli, budući da premašuju Boga po važnosti. Više ih volimo od Boga; pokoravamo se svojim željama više nego Bogu.
Bludnik i preljubnik kradu ono što im ne pripada. Seksualna intimnost pripada samo bračnoj postelji.
3. Ne poželi žene bližnjega svoga. (Izl 20,17) (KKC 2535-2536).
Šesta zapovijed već je zabranjivala čin preljuba. Ali imajte na umu kako ova zapovijed ide dublje, pokazujući da ne smijemo žudjeti. Govoreći o tome što znači žudjeti, Katekizam kaže: Osjetilna nas težnja navodi da želimo ugodne stvari kojih nemamo. Tako željeti jesti kad smo gladni, ili ugrijati se kad nam je hladno. Te su želje same u sebi dobre; ali često ne ostaju u granicama razuma; gone nas da nepravedno žudimo za onim što nam ne pripada, nego pripada ili se duguje drugomu. Deseta zapovijed zabranjuje pohlepu i želju za bezmjernim prisvajanjem zemaljskih dobara; zabranjuje neurednu gramzljivost što nastaje iz neumjerene čežnje za bogatstvom i njegovom moći. Zabranjuje i želju da se počini nepravda kojom bi se naškodilo bližnjemu u njegovim zemaljskim dobrima:
»Kad nam Zakon kaže: ‘Ne poželi’, on nam, drugim riječima, kaže da
udaljimo svoje želje od svega što nam ne pripada. Jer požuda za tuđim
stvarima neizmjerna je žeđ, beskrajna i nikad zasićena, kako je pisano:
Škrtac se nikad neće nasititi novcem (Prop 5, 9).
Stoga žudnja za tuđom ženom uključuje i seksualnu želju za njom i pohlepu koja je želi imati.
4. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva… (Mk 7,21)
Ovdje opet, primijetite da je u retku koji uključuje blud i preljub također uključena riječ krađa, koja se odnosi na nepravedno posjedovanje nečega. I bludnik i preljubnik kradu ono što im ne pripada. Seksualna intimnost pripada samo bračnoj postelji. Dakle, i neoženjena osoba i preljubnik uzimaju ono što nije njihovo. Jasno je da je prethodnik većini, ako ne i svim krađama, pohlepa.
5. Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas. (1. Solunjanima 4,3-8).
Grčka riječ ovdje prevedena kao nadmašivanje je υπερβαινειν (huperbainein). Ova riječ znači “preći”, prekoračiti određene granice, prekoračiti, otići predaleko, ići preko onoga što je ispravno ili dužno. Stoga opet možemo vidjeti kako je pohlepa povezana sa seksualnim nemoralom; jer je želja pretjerana, ide predaleko, izvan onoga što je razumno, dužno ili ispravno. Pohotna osoba je pohlepna jer želi ono za čim žudi, bez obzira je li to pretjerano ili pogrješno. Bitno je samo da on to želi.
Riječ koja je ovdje prevedena kao “prijevara” πλεονεκτει (pleonektei) povezana je s pohlepom i požudom budući da naglašava dobitak kao motiv prijevare. Dakle, spolno nemoralne osobe varaju druge: spolnog partnera, obitelji i društvo u cjelini. Oni to čine razmišljajući više o onome što žele nego o tome što je ispravno ili o tome kako bi to moglo naškoditi drugima. Ponašaju se prijevarno, jer se ponašaju kao da su u braku iako nisu, a to čine kako bi ukrali povlastice braka.
6. Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. (1 Kor 6,9-10)
Opet, jednostavno primijetite da su seksualno nemoralne osobe ubrojane među ili uz lopove i prevarante. Oni su slični lopovima jer uzimaju ono što im ne pripada, a varaju jer prijevarom stječu. Varka je u tome što oni implicitno traže status vjenčanih osoba otimajući privilegije i prava braka bez preuzimanja njegovih dužnosti. Stoga spominjanje lopova i prevaranata uz seksualno nemoralne osobe možda nije slučajno.
Seksualna intimnost je prerogativ i privilegij braka. Postoji da izgradi brak, potakne pribjegavanje braku i pomogne spojiti muža i ženu u plodonosnoj ljubavi.
7. Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog. U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. (Heb 13,4-5)
Drugim riječima, nemojte biti pohlepni i ukrasti privilegije bračne postelje preljubom, predbračnim seksom ili bilo kojim uživanjem spolnog užitka izvan braka. Ako nisi u braku, nije tvoje.
Dakle, vidimo pokazanu prilično dosljednu biblijsku vezu između seksualnog nemorala, pohlepe i krađe.
Seksualna intimnost je prerogativ i privilegij braka. Postoji da izgradi brak, potakne pribjegavanje braku i pomogne spojiti muža i ženu u plodonosnoj ljubavi. Ugrabiti seks s njegovog jedinog pravog mjesta znači nepravedno posjedovati ono što nije tvoje; to je krađa. A Sveto pismo povezuje ovu krađu s pohlepom i požudom. Pohlepa je pretjerana želja za posjedovanjem, izvan onoga što je pravedno ili razumno. Ako se toj želji popusti, uzimamo ono što nije naše jednostavno zato što to želimo.
Mnogi danas tvrde da mogu činiti što žele po pitanju seksualnosti, a mnogi se čak hvale svojom seksualnom slobodom i podvizima. Zabavni mediji slave seksualnu slobodu. No čini se da Sveto pismo takva seksualna iskorištavanja ne vidi kao oslobođenje, već prije kao krađu i pohlepu.
Istina je da neki djeluju u slabosti. Neki padnu, ali se kaju. Sigurno je Bog bogat milosrđem za takve duše poput ovih. Ali što se tiče onih koji slave seksualni nemoral, oni trebaju uzeti u obzir da ono što oni nazivaju dobrim, Bog naziva grijehom, Bog naziva pohlepom, Bog naziva krađom i da je sve to oblik društvene nepravde.