Nakon dviju snažnih eksplozija koje su u utorak 4. kolovoza razrušile glavni grad Libanona, vrlo je brzo stigla međunarodna pomoć. Caritas je odmah ustanovio plan hitne pomoći za obitelji koje su ostale bez doma, te su župe i svetišta otvorili svoja vrata svima koji su ostali bez krova nad glavom. Biskupi zemalja Europske unije izrazili su svoje suosjećanje i pozvali na molitvu, piše Vatican News.

Stanje je katastrofalno, potrebna je pomoć u lijekovima, hrani, osnovnim potrepštinama i smještaju za brojne obitelji.

Aloysius John, generalni tajnik Međunarodnog Caritasa, istaknuo je da je ova katastrofa prouzrokovala „dodatnu štetu narodu koji je već na koljenima zbog ekonomske i političke krize, nasilja, pandemije prouzrokovane bolešću COVID-19, te zbog posljedica ekonomskih sankcija koje su nametnute Siriji“. John stoga od međunarodne zajednice traži brzu i bezuvjetnu pomoć za taj izmučeni narod. Nužno je podržati akcije organizacijā civilnog društva, a pogotovo one vjerskoga nadahnuća, kao što je Libanonski Caritas koji je prisutan u cijeloj državi – primijetio je Aloysius John te dodao kako je bitno da međunarodna zajednica djeluje ustrajno kako bi smanjila patnje pogođenog naroda koji će se morati suočiti i s teškom prehrambenom krizom.

Otac Michael Abboud, predsjednik Libanonskog Caritasa, zatražio je pomoć u lijekovima, hrani, osnovnim potrepštinama kao i u smještaju za brojne obitelji kojima je ta tragedija oduzela sva materijalna dobra. Napomenuo je da se cijela država zaustavila i da im se čini kao da žive u noćnoj mori. Nemamo ništa čime bismo pomogli ljudima – rekao je – Bejrut je uništen i potpuno smo nadvladani težinom događaja. Rita Rhayem, ravnateljica Libanonskog Caritasa, istaknula je da je stanje užasno i katastrofalno, te da se prvi put suočavaju s tako teškom situacijom. No, ne posustajemo – naglasila je – i idemo dalje pomažući koliko možemo svim osobama u potrebi. Mobilizacija u Bejrutu je kapilarna, te su čak i župe, samostani i svetišta odmah stavili na raspolaganje svoje prostorije kako bi ugostili brojne obitelji koje su ostale bez ičega. Khalil Alwan, upravitelj svetišta Naše Gospe u Harissi, nedaleko od Bejruta, odmah je otvorio vrata svima koji se nalaze u potrebi. Napomenuo je da ne smijemo zaboraviti molitvu, te da je nakon te tragedije Libanon u Gospodinovim rukama. Kardinal Jean-Claude Hollerich, u ime Vijeća biskupskih konferencija zemalja Europske unije, izrazio je suosjećanje nakon teških i tužnih događaja u Bejrutu. Katolička Crkva u Europskoj uniji suosjeća s Libanonom, i njegovim ne mnogobrojnim, ali velikodušnim narodom. Europski biskupi su ujedinjeni u molitvi zajedno s Papom – istaknuo je kardinal Hollerich.

Volonteri hitro pristigli u pomoć.

Mons. Toufic Bou-Hadir opisao je za ACN (Pomoć Crkvi u potrebi) kako su grupe mladih volontera čistili krhotine i pružali hitnu pomoć te opskrbljivali lijekovima, odjećom, dekama i hranom. Naglasio je kako su mladi brzo reagirali u ovom apokaliptičnom trenutku koje je utjecalo na 300 tisuća obitelji. ACN također pruža pomoć 5 tisuća obitelji koje su pogođene ekplozijom. Okrug u Bejrutu koji je vrlo teško pogođen eksplozijom jest Okrug Achrafieh, a mons. Bou-Hadir opisuje kako su pronašli tijelo mladog pripadnika Maronitske Crkve imena Joe koji je imao samo 25 godina. Pronašli su ga duboko u ruševinama, a u ruci je držao križ. Joe je bio jedan od pripadnika katoličke mladeži koja je odbijala napustiti zemlju jer je, kako je sam Joe navodio, morao ostati da bi zalijevao cedar – simbol Libanona. „Sada je Joe zalio cedar svojom krvlju“, rekao je mons. Bou-Hadir.

Još jedna partnerica ACN-ova projekta u Bejrutu, sestra Hanan Youssef navela je: „Preživjela sam 15 godina građanskog rata, ali nisam mogla ni zamisliti da će se nešto ovako strašno dogoditi našem narodu.“ Zahvalivši svima na molitvi i pomoći sestra Hanan je za ACN rekla: „Željela bih zahvaliti svima koji su uz nas na solidarnosti sa svima koji pate u Bejrutu u ovim tragičnim i bolnim vremenima (…) Podrška dobročinitelja preko ACN-a diljem Libanona, ali i drugdje u regiji ključna je kako bi se održala prisutnost kršćanstva na Bliskom Istoku uslijed patnje izazvane konfliktom, nasiljem i tragedijama.”