Karmelićanin o. Ivan Živković, prior u zagrebačkim Remetama, predslavio je prijepodnevnu, a vlč. dr. Andrija Miličević,  tajnik zagrebačkog nadbiskupa popodnevnu misu.

Uz o. Živkovića suslavio je vlč. mr. Mijo Matošević, supsidijar u župi Stupnik – Lučko, a ondje su bili čitači i ministranti. U uvodnim mislima, predvoditelj slavlja zahvalio je Bogu na daru velike svetice Terezije Avilske i rekao da nas je ona poučila gdje se nalazi Bog.

Isus susreće ženu na zdencu kako bi odgovorio na njezinu potrebu. Govoreći o toj njezinoj čežnji, spušta se još dublje.

“Bog nije daleko, On se nalazi u našem srcu, samo trebamo njegovati taj nutarnji odnos s Bogom i svjedočiti Njegovu ljubav ovome svijetu”, rekao je o. Živković.

Nadalje, u nadahnutoj se homiliji osvrnuo na zlatno doba Španjolske, vrijeme u kojemu je Terezija živjela, kao i na sve nedaće toga vremena, osobito one u Crkvi. U želji da pomogne Crkvi i svijetu Terezija je odlučila njegovati dublji odnos s Bogom.

Foto: Karmel Brezovica

“Što me je dotaknulo kod Terezije? Dama koja osvaja Isusa je poniznost. Biti ponizan priznanje je da smo ovisni o Bogu; da bez njega ne možemo ništa, da smo sve darove i talente koje imamo, primili od Boga. Ponizan čovjek zna živjeti u Istini, u Kristu i spreman je svjedočiti za Krista” kazao je i naglasio da ponizan čovjek ne mrmlja, ne osuđuje druge, već ih blagoslivlja i moli za njih.

Što je kontemplacija negoli sve činiti i razmišljati s Isusom; sve svoje želje s Njim provjeravati i filtrirati.

Nasuprot te poniznosti stoje oholost i slava svijeta puna užitaka. Zbog takvog svjetovnog duha gubimo snagu za prijateljstvo s Bogom, odnosno gubimo snagu za unutarnju molitvu koja je prijateljski susret s Onim za koga znamo da nas voli, kako uči sv. Terezija Avilska, rekao je o. Živković.

Poručio je da nas Bog želi za svoje prijatelje i ako se dajemo čitavi Njemu, On se čitav daje nama. “Iz tog prijateljstva s Gospodinom postajemo drugačiji. Gospodin nas mijenja i mi mu postajemo slični”, rekao je.

Rekao je da je sv. Terezija govorila o kontemplaciji. “A što je to, nego sve činiti i razmišljati s Isusom; sve svoje želje s Njim provjeravati i filtrirati”, objasnio je. Isto tako, potaknuo je prisutne da budu poput Isusa Krista da bi i po njima potekle žive vode na svijet kako bi njihova patnja i bol imale posve drugu duhovnu dimenziju. To je put svjedočenja Boga i njegove prisutnosti po nama ovome svijetu, poručio je.

Bog nije daleko, On se nalazi u našem srcu, samo trebamo njegovati taj nutarnji odnos s Bogom i svjedočiti Njegovu ljubav ovome svijetu.

Misno slavlje svojim su pjevanjem animirale sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a sve je završilo svečanim blagoslovom i pjesmom Kraljice svete Krunice.

Večernju svetu misu predslavio je vlč. dr. Andrija Miličević uz koncelebraciju vlč. Vjekoslava Pavlovića, župnika u Blaškovcu. U uvodnim mislima, predslavitelj je pozvao sve prisutne da dopuste Gospodinu da ih iznenadi i da dopuste sebi susresti Isusa.

Misao vodilja meditativne homilije bila je rečenica iz Evanđelja svetkovine, koje je pročitao vlč. Pavlović, a koja glasi: “Gospodine, daj mi te vode” ( Iv 4,15a). Naime, sv. Terezija od Isusa nadahnjivala se cijeli život na tim riječima koje su joj bile kao nepresušni zdenac, donoseći joj uvijek nešto novo; da gleda prema Gospodinu, prema životu vječnomu. Simbol vode bio je jako važan za njezin duhovni rast, za duhovni put koji je ostavila svojim susestrama.

Na početku smo svi kršteni, a onda se malo po malo udaljujemo od Gospodina, te ga susrećemo na zanimljivim mjestima; tamo gdje nikad ne bismo rekli da ćemo ga susresti.

“Isus je došao u samarijanski grad Sihar. Kaže se da je morao doći u taj grad da bi susreo samarijanku i dao joj život. Želio ju je susresti. Sihar je simbol Božjeg spasenja, mjesto koje je sveto od početka. Međutim, u jednom trenutku, to mjesto postaje mjestom zaobilaženja. I to je čovjekov put. Na početku smo svi kršteni, a onda se malo po malo udaljujemo od Gospodina, te ga susrećemo na zanimljivim mjestima; tamo gdje nikad ne bismo rekli da ćemo ga susresti”, rekao je vlč. Miličević.

Foto: Karmel Brezovica

Naglasio je kako je žena susrela Krista na mjestu gdje ga nije očekivala i u vrijeme kada ga nije očekivala jer u podne na zdenac ide samo onaj tko želi biti skriven, tko ne želi da se o njemu priča.

“Ova žena ide na taj zdenac jer je žedna. Na tom zdencu susreće Isusa koji nije trebao biti tamo i kaže joj: ‘Daj mi piti!’. Tri su stvari tu bitne: žena, podne i žeđ za vodom. Isus samo na par mjesta u Evanđelju nekoga oslovljava riječju ‘žena’. Svoju majku na svadbi u Kani i pod križem, te Mariju Magdalenu na grobu. Susreću se oko šeste ure kada je Isus umro na križu. Isto joj govori kao na križu: ‘Žedan sam!’ Isus susreće ovu ženu kako bi odgovorio na njezinu potrebu. Govoreći o toj njezinoj čežnji, spušta se još dublje,” rekao je vlč. Miličević.

Njegov je pogled pun ljubavi. To je ponizan pogled. O tome piše i sv. Terezija u svojim djelima kada kaže: “Gledaj, On te gleda.

Vlč. Miličević spomenuo je i kako Isus uvijek upućuje svoj pogled prema svakom čovjeku. Njegov je pogled pun ljubavi. To je ponizan pogled. O tome piše i sv. Terezija u svojim djelima kada kaže: “Gledaj, On te gleda… Kada ne znate kako moliti, dođite pred Isusa i samo ga gledajte. Potrebno je samo doći, pojaviti se u nezgodno vrijeme, možda onda kad nam se ne da. Njegov pogled dat puno više negoli smo sposobni moliti. “Ne smijemo se bojati stati na Terezijin put i hodati njezinim koracima i stalno žeđati: ‘Gospodine, daj mi te vode!’, rekao je.

Na kraju mise, čestitao je sestrama karmelićankama svetkovinu te im zaželio da budu hrabre poput sv. Terezije od Isusa, da se dnevno napajaju na tom živom vrelu Božje ljubavi i da tu ljubav daruju drugima.

Večernje su pjevanjem pratile čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Kristine Jadanić, OCD. Misnim slavljima prethodila je molitva svete krunice i svečana večernja svetkovine.