”O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo!”
8. prosinca slavimo blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. godine. Dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, 8. prosinca 1854. godine, u kojoj, između ostalog, stoji:
“Zato je nju divno obdario obiljem svih nebeskih darova uzetih iz riznice božanstva, daleko više od svih anđeoskih duhova i svih svetih, kako bi ona bila uvijek sasvim slobodna od svake ljage grijeha, te kako bi sva krasna i savršena imala onu puninu nevinosti i svetosti, od koje je pod Bogom nezamisliva veća, i od koje se ne može zamisliti da bi netko postigao veću, osim Bog. I zaista sasvim je dolikovalo, da ona trajno sjaji ukrašena sjajem najsavršenije svetosti, te kako bi potpuno slobodna od same ljage izvornog grijeha, odnijela najveću pobjedu nad starom zmijom, kao časna majka, kojoj je Bog Otac tako odredio dati svog jedinog Sina, kojeg je rodio iz svog srca sebi u potpunosti jednakog i kojeg je ljubio kao samoga sebe, kako bi on jedan te isti bio naravni Sin Boga Oca i Djevice, i koju je sam Sin bitno izabrao da mu bude majkom, i od koje je Duh Sveti želio i proizveo da se začne i rodi onaj od kojeg on sam proizlazi.”
Marija je već u krilu majke Ane bila sačuvana ljage istočnoga grijeha, i tako je unaprijed od Boga odabrana biti majkom Isusa Krista.
Iz Katekizma Katoličke Crkve o ovom blagdanu saznajemo:
“Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je ‘bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom’. Anđeo Gabriel, u času navještenja, pozdravlja je kao ‘milosti punu’ (Lk 1,28). I doista, da bi navještaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću.
Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje:
“Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha. Sav taj ‘sjaj sasvim jedinstvene svetosti’ koji Mariju ‘resi već od prvog časa njezina začeća’ dolazi joj potpuno od Krista: ona je ‘otkupljena na uzvišen način u vidu zasluga svoga Sina’.[132] Više nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je ‘blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu’ (Ef 1,3). U njemu ju je izabrao, ‘prije postanka svijeta, da bude sveta i neporočna pred njim u ljubavi’ (Ef 1,4).”
Kao Bezgrešno začeće, Marija se sama predstavila u svojim ukazanjima Bernardici Soubirous u Lurdu 25. ožujka 1858. godine. Tridesetak godina ranije, slično ukazanje je imala i Katarina Laboure kojoj je Marija povjerila izradu medaljice s Njezinim likom i natpisom: „Ja sam Bezgrešno začeće.“ Marija je obećala velike milosti svima koji je s vjerom budu nosili. Uz 150. obljetnicu proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije, papa Ivan Pavao II. pohodio je Lurd obnavljajući pritom posvetu sveopće Crkve Bezgrešnoj Djevici. U molitvi je naglasio Njezinu posredničku ulogu:
„Ti vodi svoju djecu na hodočašće vjere, da budu sve poslušniji i vjerniji Božjoj riječi.Ti prati svakog kršćanina na putu obraćenja i svetosti, u borbi protiv grijeha i u traženju prave ljepote, koja je otisak i odraz božanske Ljepote.Ti, nadalje, podari mir i spasenje svim narodima. Vječni Otac, koji je želio da ti budeš bezgrešna majka Otkupiteljeva, neka i u našem vremenu obnovi, tvojim posredstvom, čudesna djela svoje milosrdne ljubavi. Amen.“
Izdvojimo za kraj dvije misli sv. Maksimilijana Kolbea o Bezgrešnoj:
“Bezgrešna: evo našeg ideala. Približiti se Njoj, postati sličnima Njoj, dopustiti da Ona zaposjedne naše srce, kao i čitavo naše biće, da Ona živi i djeluje u nama i preko nas, da Ona sama ljubi Boga našim srcem, da Joj pripadamo bez ikakve zadrške.”
“Žariti u atmosferi, pridobivati duše za Nju, tako da se pred Njom otvore i srca naših bližnjih, sve dok Ona ne proširi svoje carstvo u srcima svih onih koji žive na bilo kojem dijelu zemlje, neovisno o razlikama boje kože, nacionalnosti, jezika te u srcima svih onih koji će živjeti u bilo kojem povijesnom trenutku, sve do kraja svijeta. Dopustiti da se Njen život sve više ukorjenjuje u nama, iz dana u dan, iz sata u sat, iz trenutka u trenutak, i to bez ikakva ograničenja. Evo našeg ideala!”