U Tokiju su 24. kolovoza otvorene 16. Paraolimpijske igre. Na tim se Igrama u 22 sporta natječu 4403 sportaša i sportašica iz 162 izaslanstva, uključujući Paraolimpijski tim izbjeglica i pet zemalja koje sudjeluju prvi put. Hrvatsku će predstavljati 22 sportaša i sportašica. Ali kako je sve počelo?
Njemačko-britanski neurolog Ludwig Guttmann osnovao je 1944. godine u bolnici Stoke Mandeville u Londonu Centar za ozljede kralježnice. Na dan otvaranja Olimpijskih igara u Londonu 29. srpnja 1948., Guttmann je organizirao i prvo natjecanje za sportaše u invalidskim kolicima koje je kasnije nazvano Stoke Mandeville Games, i to je bila prekretnica u povijesti Paraolimpijade. Uključeno je bilo 16 ozlijeđenih vojnika i vojnikinja koji su sudjelovale u natjecanju u streljaštvu. Već 1952. godine nizozemski bivši vojnici putovali su u Englesku kako bi se natjecali protiv britanskih sportaša, što je dovelo do uspostavljanja Međunarodnih igara Stoke Mandeville.
Sir Ludwig Guttmann / Foto: paralympicheritage.org.uk
Međunarodni olimpijski odbor (IOC) 1955. godine službeno je priznao Međunarodni odbor za sport gluhih (CISS), tako da su već 1960., od 18. do 25. rujna, u Rimu održane prve Paraolimpijske igre. Na njima je u 8 sportova sudjelovalo 400 sportaša iz 23 zemlje.
Te su igre zapravo bile 9. Međunarodne igre Stoke Mandeville, ali su postale poznate i kao 1. ljetne Paraolimpijske igre, jer su korištena ista borilišta kao i na Olimpijskim igrama.
Godine 1962. osnovana je Međunarodna sportska organizacija za osobe s invaliditetom (IOSD), za pomoć slabovidnim osobama, osobama s amputacijom ili cerebralnom paralizom i paraplegičarima koji nisu imali pravo sudjelovati na Međunarodnim igrama Stoke Mandeville.
Ulazak hrvatskih sportaša na Paraolimpijske igre u Tokiju 2021. / Foto: Hrvatski paraolimpijski odbor
Nažalost, nisu sve Paraolimpijske igre održane u istim gradovima kao i Olimpijske igre, i to iz različitih razloga. Primjerice, Paraolimpijske igre 1968. održane su u Tel Avivu, a ne u Mexico Cityju. Heidelberg je 1972. bio domaćin jer je Olimpijsko selo u Münchenu odmah nakon Igara pretvoreno u privatne stanove. A Ljetne paraolimpijske igre 1980. održane su u nizozemskom Arnhemu, jer je Moskva odbila biti domaćin Paraolimpijskih igara.
Svake godine uključivani su novi sportovi i sve više natjecatelja, ali i oni s različitim invaliditetom, primjerice kvadriplegičari, sportaši s amputacijom ili sportaši s oštećenjem vida, cerebralnom paralizom ili intelektualnim teškoćama.
Međunarodni olimpijski odbor (IOC) osnovao je 1982. Međunarodni koordinacijski odbor svjetskih sportskih organizacija za osobe s invaliditetom (ICC), zbog potrebe za jedinstvenim upravnim tijelom koje će brinuti o sportu za osobe s invaliditetom. Sedam godina kasnije, 22. rujna 1989. Međunarodni paraolimpijski odbor (IPC) zamijenio je ICC kao upravljačko tijelo paraolimpijskog pokreta, a prvi predsjednik bio je Kanađanin Robert Steadward.
24. Otvoreno pojedinačno paraatletsko Prvenstvo Hrvatske / Photo: Sasa Miljevic/PIXSELL
Još 2001. godine IOC i IPC potpisali su sporazum koji osigurava praksu “jedna ponuda, jedan grad”, što znači da će isti grad biti domaćin i Olimpijskih i Paraolimpijskih igara.
Više o povijesti Paraolimpijskog pokreta možete potražiti OVDJE.
A kakvo je stanje u Hrvatskoj, nedavno je u našem programu podsjetio glasnogovornik Hrvatskoga paraolimpijskog odbora Darko Matić: