Danas slavimo sv. Jozafata, biskupa koji je 1623. godine mučenički izgubio život za jedinstvo kršćanskih Crkvi.

Jozafatovi roditelji bili su pravoslavci, a na krštenju je dobio ime Ivan. Prihvatio je katoličku vjeru, jedinstvo s Rimom, a sačuvao je kao i ostali sjedinjeni kršćani, takozvani unijati, istočni obred i običaje.

Kao svećenik, poglavar samostana i kasnije biskup neumorno je širio jedinstvo s Rimom. Nakon niza prijetnji, ekstremni pravoslavni protivnici jedinstva, ubili su Jozafata i njegovo mrtvo tijelo bacili u rijeku Dunu. Vjernici su pronašli tijelo i pokopali ga u crkvi sv. Petra u Rimu.

Ono za što se sv. Jozafat neumorno borio, papa Franjo se i dalje zalaže te je u subotu 9. studenoga primio patrijarha Asirske Crkve Istoka, Mar Awa III. Tako je proslavljena 30. obljetnica zajedničke “Kristološke deklaracije” između dviju Crkava – dokumenta koji je okončao 1500 godina kristoloških prijepora koji datiraju od sabora u Efezu 431. – te 40. obljetnica prvog posjeta Crkvi Rima od strane patrijarha Mar Dinkha IV.

Prije toga neće doći do potpunog jedinstva, ali u međuvremenu moramo hodati zajedno, moliti zajedno i raditi zajedno

U svom govoru na audijenciji u subotu, papa Franjo je potaknuo sve na zajedničko nastojanje prema punom jedinstvu kršćana.

“Sjećam se što je veliki teolog Ivan Zizioulas, Božji čovjek, govorio: ‘Znam datum jedinstva, znam ga.’ Kada je? ‘Dan nakon posljednjeg suda.’ Prije toga neće doći do potpunog jedinstva, ali u međuvremenu moramo hodati zajedno, moliti zajedno i raditi zajedno”, rekao je Papa.

Sveti Izak Sirijac uvršten u Rimski martirologij

Tom prigodom Sveti Otac najavio je i da će sveti Izak iz Ninive – poznat i kao Izak Sirijac – biti uvršten u Rimski martirologij. On je bio redovnik koji je živio u sedmom stoljeću i nalazi se među “najčašćenijim ocima sirijsko-istočne tradicije, a priznat je i kao učitelj i svetac svih tradicija“, rekao je papa Franjo.

Sv. Izak Sirijski bio je monah Istočne Crkve. Porijeklom iz Katara, a živio je u drugoj polovici sedmog stoljeća. U osnovi je bio pustinjak, ali vezan uz samostan. Tako bi se vjerojatno pojavio u samostanu za vikend na liturgiji, bdijenju u subotu i nedjeljnoj liturgiji i onda opet nestao. To je bila uobičajena praksa u tadašnjoj Crkvi Istoka.

On je netko tko na prekrasan način probija ekumenske barijere.

Sv. Izak Sirijski iznimno je značajan za ekumenizam. On već u antici siječe glavne kristološke barijere, a u moderno doba još više, jer se u prijevodima čita diljem kršćanskog svijeta. Ljudi iz različitih Crkava smatraju ga vrlo korisnim. “On je netko tko na prekrasan način probija ekumenske barijere”, rekao je Sebastian Brock, vodeći proučavatelj svetog Izaka, u intervjuu koji u cijelosti možete pročitati OVDJE.