Francuska poslovica kaže da je kockanje sin pohlepe i otac očaja. Danas, naime, kockanje postaje ozbiljan društveno-socijalni problem jer mnoge osobe, u želji za brzom  zaradom, upadaju u oblike patološke ovisnosti. Izgubio se izvorni smisao društvene igre, a stječe se grešna navika i vrlo često gubitak kontrole nad samim sobom.

Tiha pandemija

To osobito dolazi do izražaja kod adolescenata kod kojih danas uočavamo porast ovisnika o kockanju. Prema nekim podacima oko 5% odraslih i 6% mladih ima danas ozbiljan problem s ovisnošću o kockanju, a više od 10% srednjoškolaca ima visoku razinu problema s ovisnošću o igrama na sreću.

Kockanje u adolescentskoj dobi postaje tako sve veća i opasnija pojava od samog kockanja općenito te mnogi govore da se već radi o tihoj pandemiji koja trenutno po broju ovisnika nadmašuje ovisnost o alkoholu i drogi.

Po broju ovisnika nadmašuje ovisnost o alkoholu i drogi

Istraživanja pokazuju kako je intenzivno sportsko klađenje najviše zastupljeno kod učenika, a vrijedno je istaknuti da mladi, koji se učestalije klade na sportske rezultate, u većoj mjeri sudjeluju i u svim rizičnim ponašanjima, a posebno su izražena ponašanja kao što su varanje na testu u školi, markiranje i upućivanje na razgovor u školi zbog lošeg ponašanja te konzumiranje alkohola, cigareta, marihuane i ljepila. Riječ je o ponašanjima koja su tipična za razvojnu dob, ali i koja, posebno kada su zastupljena u značajnoj mjeri, zahtijevaju stručnu intervenciju.

Prema dostupnim podacima u Republici Hrvatskoj trenutačno je više 50.000 ovisnika o kocki s tendencijom rasta patološkog kockanja od kojih se samo 7.000  upisalo u registar ovisnika.

Uzroci i posljedice

Veliki broj osoba koje imaju problem s kockanjem razvijaju poteškoće u obliku anksioznosti i depresije, a nerijetko dolazi i do poremećaja osobnosti i pribjegavanju kaznenim djelima.

Prema nekim mišljenjima, uzroci koji dovode do ovisnosti o kockanju su, prije svega, potrošački mentalitet koji uzdiže brzu zaradu te mnogi u kocki vide priliku da si omoguće bolji život, ali i nedovoljna osobna odgovornost i samosvladavanje. Suvremeno konzumerističko društvo više ne vrednuje skromnost i odgovornost, nego potiče hedonistički način života te ističe samo prava bez dužnosti.

Mnogi u kocki vide priliku da si omoguće bolji život

Osobito kod mladih izgrađuje se iskrivljena vizija slobode, a nerijetko put u ovisnost vode i nesređeni međuljudski odnosi te „žrtva“ takvih odnosa u kocki nalazi utjehu. U tim slučajevima, kockanje postaje sredstvo samoopravdanja, budući da su drugi „krivi“ za njegovu nesreću. Kockar se tako proglašava žrtvom i smatra da se svijet mora vrtjeti oko njega.

Tko snosi moralnu odgovornost?

Ovisnost o kockanju postaje izazov za moralnu prosudbu jer je teško uvijek razborito prosuditi nečiju odgovornost za pojedine čine koje počini u stanju ovisnosti, osobito ako se radi o maloljetnim i još uvijek nezrelim osobama. To ipak ne znači da je ovisnik o kockanju oslobođen odgovornosti za svoje postupke jer dovodeći se u stanje ovisnosti urušava svoje ljudsko dostojanstvo kao slobodnog bića, a nerijetko dolazi i do gubitka imovine te izlaže sebe i svoje bližnje nevolji siromaštva.

Dovodeći se u stanje ovisnosti urušava svoje ljudsko dostojanstvo

Može se reći da ovisnost o kockanju urušava sve obiteljske i društvene odnose jer osoba upada u sve veće dugove iz kojih često nema izlaza te pribjegava lažima, krađama, prijevarama griješeći tako protiv pravednosti i ljubavi prema bližnjemu. Ne treba stoga čuditi da je ovisnost o kockanju povezana i s drugim rizičnim i antisocijalnim ponašanjima. 

Bolest koja zahtijeva liječenje

Ovisnost o kocki, osobito njezin patološki oblik, jest bolest koja zahtijeva, prije svega, liječenje. Može se reći da je obveza liječenja moralna dužnost kako bi se osoba oslobodila svoje ovisnosti. Međutim, svaki oblik liječenja ovisnosti mora poći ne samo od psiho-somatskog i socijalnog vida, nego i od čovjekove duhovno-egzistencijalne razine budući da je najčešće uzrok ovisnosti upravo neprihvaćanje samog sebe.

Najčešće je uzrok ovisnosti upravo neprihvaćanje samog sebe

Zato svako liječenje ne odvija se samo klinički, nego i na kognitivno-emocionalnoj razini jer je ovisniku potrebno pružiti uvjerenje ne samo da će se osloboditi od ovisnosti, nego i od problema koji su do nje doveli. Čovjek je, naime, ujedinjena  cjelina, duhovno-duševno-tjelesno biće, te je nužno potrebno uključiti sve dimenzije čovjeka u liječenje od ovisnosti što uključuje i duhovnu dimenziju.

Upravo vid duhovne terapije može pružiti ovisniku dodatnu snagu duha stavljajući pred njega motivacije koje su transcendentne i koje mu pružaju ufanje u Božju prisutnost i osjećaj Božje ljubavi i praštanja. Dajući ovisniku smisao života i osnažujući njegovu vjeru u Božju pomoć on stječe dodatnu snagu duha koja je često snažnija od tjelesnih i psihičkih iskustava.

Što snažnije osnažimo vjeru u ovisniku, to će on biti snažniji i uspješniji u oslobađanju od vlastite ovisnosti

Drugim riječima, što snažnije osnažimo vjeru u ovisniku to će on biti snažniji i uspješniji u oslobađanju od vlastite ovisnosti. U tom procesu molitva ima značajnu ulogu jer ovisnika stavlja u odnos s Bogom koji ga sluša i govori te se na taj način uspostavlja komunikacija i ovisnik stječe povjerenje da mu je Bog blizu i pomaže.

Povjerenje – lijek protiv ovisnosti

Nećemo pogriješiti ako se kaže da je ovisnost svojevrsna kriza vjere te je ona i temelj za oslobođenje od ovisnosti. Povjerenje je ponajprije čin čovjekove duše kojom on nešto nekome vjeruje, a potom i relacija prema nekoj osobi kojoj vjeruje, prije svega Bogu, i kojem se životno predaje.

U borbi protiv ovisnosti potrebno probuditi povjerenje u ovisniku, zatim mu pomoći da može vjerovati Bogu koji je ljubav te napokon povjerovati da će ga Bog osloboditi njegove ovisnosti i oprostiti mu krivicu.

Poteškoću u prevenciji i liječenju od ovisnosti predstavljaju društvene predrasude

Stoga, nije nevažno spomenuti da često dodatnu poteškoću u prevenciji i liječenju od ovisnosti predstavljaju društvene predrasude i stigmatizacije, a nije rijedak slučaj da i sama obitelj stigmatizira svoga člana te tako samo produbljuje njegov problem s ovisnošću.

Ovisnik o kocki mora, prije svega, osjetiti da je prihvaćen i da mu se iskazuje pozornost te na taj način potaknuti u njemu zdravo poštovanje samog sebe. To je nužna pretpostavka „za presudno umijeće otkrivanje vlastitih nutarnjih izvora snage. Oboljeli moraju tijekom procesa odvikavanja i liječenja doći do čvrste odluke o potpunoj apstinenciji“.

Nerijetko pomoć ne treba samo osoba koja ima problem s kockanjem, nego i cijela obitelj

Iz tog razloga se danas sve više naglašava kako je u proces liječenja od ovisnosti nužno uključiti cijelu obitelj, tim više, jer nerijetko pomoć ne treba samo osoba koja ima problem s kockanjem, nego i cijela obitelj. Upravo tu se otvara prostor djelovanja Crkve i pastoralnog pristupa problemu ovisnosti. 

Prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, član Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, tajnik Komisije HBK „Iustitia et pax“.