Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija 6. i 9. kolovoza 1945. promijenilo je japansku naciju preko noći i zauvijek. Ali jedan franjevac omogućio je novi iskorak.
Procjenjuje se da je 1945. godine u lučkom gradu Nagasakiju živjelo 240.000 stanovnika, a druga bačena atomska bomba odnijela je živote njih više od 73.000, prenosi na svom blogu Peter Kersting.
Ostavljajući za sobom 75.000 ozlijeđenih i više od 120.000 beskućnika, druga eksplozija potpuno je izravnala sve u radijusu od sedam kilometara od epicentra, ostavljajući trag razaranja na koji svijet treba paziti da ga nikada ne zaboravi.
Mugenzai No Sono i dani nakon atomske bombe u Nagasakiju
Nakon dolaska u Japan 1930. godine, sveti Maksimilijan Kolbe osnovao je u brdu iznad Nagasakija franjevački samostan Mugenzai No Sono koji katolici znaju kao “vrt Bezgrešne”. Samostan je odlučio sagraditi na mjestu koje, po šintoističkom vjerovanju, zbog “nesklada s prirodom” nije bilo pogodno za gradnju. Ali on je potvrdu za tu lokaciju dobio od same Djevice Marije.
Kad je atomska bomba bačena na Nagasaki, samostan je bio pošteđen razaranja jer se nalazio na drugoj strani planine koja je primila prvi udar nakon bombe.
Da je sveti Maksimilijan samostan gradio na mjestu na kojem su mu svi savjetovali, svo njegovo djelo bilo bi uništeno, a sva subraća pobijena.
Ovaj poljski franjevac konventualac vratio se u Europu prije izbijanja Drugoga svjetskog rata i na kraju umro u koncentracijskom logoru od ruke nacističkog režima. Njegovo naslijeđe, međutim, i dalje živi u Nagasakiju. Lokacija samostana učinila ga je idealnim mjestom za sklonište preživjelih nakon pada atomske bombe i zato su, u danima nakon bombe, ondje spašeni mnogi životi.