Uz domaćeg župnika vlč. Josipa Batinića misu je suslavilo još deset svećenika.

Unatoč visokim temperaturama okupilo se na tom ‘svetom brdu’ blizu dvije tisuće hodočasnika te ih je naviše misu pratilo u hladovini prostranog crkvenog dvorišta.

U prigodnoj homiliji nadbiskup Vukšić je naglasio kako je hram Božji – crkva – osim odavanja počasti dragome Bogu i u službi našega postojanja.

„Stoga se svaku crkvu može nazvati hramom za hramove. Ovo jest hram Božji, ali je predviđen da bude mjesto na koje će ulaziti hramovi Božji – živa Boja Crkva“, pojasnio je nadbiskup.

Stoga se svaku crkvu može nazvati hramom za hramove.

Naglasio je kako su nam sveci putokazi za našu vjeru, a  jedan od njih je sv. Rok, oko čijega se primjera i svetosti stoljećima u tom kraju okupljaju vjernici. Pojasnio je kako je jedina prava svrha štovanje svetaca naše posvećenje. „Molimo danas sv. Roka da svojim zagovorom isprosi Božji blagoslov za svakoga od nas, da hodočasteći na euharistijska slavlja od nas i naših života pretvori čast Božju vidljivu na ovome svijetu. Molimo da uvijek imamo otvoreno oko i srce za braće i sestre u potrebi, napose one koji boluju od teških bolesti, da im dadne milost strpljenja u patnjama, a znanstvenicima da nađu pravi lijek za njihove bolesti“, istaknuo je nadbiskup.

Aktualizirajući Evanđelje u kojem Isus pokazuje svoju ljutnju što su neki ljudi Hram Božji obeščastili svojim postupcima, naglasio je:  „Danas kada posvećujemo ovu crkvu upamtimo da je Isus vrlo osjetljiv na čast svoga hrama, kako hrama crkve tako i našeg hrama- žive Crkve.  Zamislimo koliko je Isus sveto ljut kada njegova stvorenja, oni koji se ponose njegovim imenom, eventualno unesu nemir u vlastite savjesti, živote, planove, u odnos prema drugim ljudima i na takav način dovedu u pitanje sebe kao hrama. S druge pak strane, možemo samo zamisliti koliko je samo radostan kada njegovi učenici kao njegovi hramovi dolaze u ove vidljive hramove koji su pripremljeni na pravi način. Stoga želim svima nama da kao hramovi Božji ulazimo u crkve koje su vidljive zgrade – hramovi. Nauk je Isusov da je svako od nas, prije negoli ijedan ovakav vidljivi hram, pozvan biti hram Božji.“

Nauk je Isusov da je svako od nas, prije negoli ijedan ovakav vidljivi hram, pozvan biti hram Božji.

Povelju koja je zajedno s relikvijom bl. Marije Preobraženja, francuske redovnice klarise, blaženom proglašene 16. rujna 2007., ugrađena u glavni oltar, pročitao je vlč. Josip  Senjak, domaći sin. Slijedio je potom svečani obred posvete oltara i četiriju križeva.

Kao sin toga kraja u pozdravnom govoru s tugom i boli, ali i s ponosom vlč. Senjak prisjetio se kobne 1992. kada su svi župljani prognani sa svojih ognjišta.  Sjetio se i zahvalio prvotno poginulim braniteljima koji su svoje živote dali za obranu domovine kao i svima koji su sudjelovali u gradnji crkve i obnovi cijeloga toga kraja. Zahvalio je i svim svećenicima i redovnicama koji su u tim teškim uvjetima djelovali. Posebnu je zahvalu uputio sadašnjem župniku Batiniću koji tu djeluje 14 godina i koji je, kako je ustvrdio, povratnicima ne samo duhovni pastir, nego im je u svemu uvijek na raspolaganju i pomoći.

U znak zahvalnosti za njegovu zauzetost i ljubav župljani su mu darivali šargiju, instrument – simbol Bosanske Posavine, koju je on, iako Kuprešak, zavolio.

Svoju radost na taj za tu župu veliki događaj iskazao je na kraju župnik Batinić i zahvalio svima koji su im pomagali u obnovi župe.

Zahvalu je uputio i predstavnicima društveno-političkih vlasti iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine na čelu s domaćim sinom dopredsjednikom Vlade Republike Hrvatske i ministrom obrane Republike Hrvatske Ivanu Anušiću te dopredsjedniku Republike Srpske Davoru Pranjiću. Dodao je kako je u izradi ploča zahvalnica na kojoj će pisati: „Ova crkva je napravljena na obećanjima bogatih i prilozima siromašnih. Puče Posavski, ne bojte se!“

Spomen ploču o posveti crkve, smještenu na ulazu u crkvu poslije je mise otkrio Ivan Tolić.

Poslije mise počast uz polaganje cvijeća i lampiona kod spomen obilježja poginulim braniteljima odali su ministar Ivan Anušić, dopredsjednik Davor Pranjić  i akademik Dragan Primorac.

Slavlje je pjevanjem animirao HKUD „Vijenac“ iz Požege i zbor Župe sv. Nikole u Pleternici na čelu s voditeljem Mateom Barišićem.

Druženje uz zajednički ručak pod velikim šatorom nastavili su svi nazočni.

Župa Krista Kralja osnovana je 1933. odvajanjem dijelova od župa Foča, Plehan i Derventa.

Prva župna crkva sagrađena je 1937., ali oštećena u Drugom svjetskom ratu 1970. je porušena te se morala praviti iznova. Tek što je završena 1992. minirali su je neprijatelji. Uslijedio je pad Cera i progon Hrvata-katolika kojih je tada župa brojala 3 tisuće. Svi su morali napustiti svoja ognjišta, a koji su ostali nisu preživjeli. Sada ih tu živi tek 50-ak.

Na oltaru i prezbiteriju je 12 stolica – simbolika 12 apostola. U crkvi su djela akademskih slikara: postaje križnog puta, oltarna slika Krista Kralja, kip sv. Roka, zavjetne litanije sv. Roka ispisane na drvenim pločama, dva lustera u obliku kruna.

Ispred ulaza u crkvu nalazi se zavjetni oltar sv. Roka, koji je drugotni patron župe zbog kojega je, zasigurno u tom dijelu Posavine, neproglašeno svetište koje okuplja najveći broj vjernika. Na pročelju crkve nalazi se kip Srca Isusova, a na vrhu crkve jedinstveni križ koji se okreće. Zanimljivo je svojim sadržajem i dvorište oko crkve u kojem se nalazi kapelica, u kojoj su se u poraću slavile mise, a uz nju je i župna kuća.

Kraj kapelice je spomen poginulim i nestalim braniteljima i civilnim žrtvama podignut 2012. godine. Tu je od drveta izrađena, zasigurno najveća šargija na svijetu na čijem postolju piše: „Posavina i pjeva i plače.“ U svemu je vidljivo da je tu ugrađeno puno zrnaca ljubavi i dobrote.