Nadbiskup Gallagher kazao je da nas blagdan koji danas slavimo navodi na razmišljanje o srcu naše vjere u Krista i stavlja nas pred neka pitanja od kojih ne možemo pobjeći: tko je taj Kralj?, izvijestila je IKA.

“Isus je Kralj jer zna davati kruh umjesto da ga uzima, dati život umjesto da ga oduzima, osloboditi od zakona umjesto da ga nameće. Kralj je jer svojim učenicima pere noge umjesto da traži da bude služen”, istaknuo je mons. Gallagher.

Vjera nam daje upravo to: pouzdano predanje jednom „Ti“, koje je Bog

U životu kršćana uvijek se iznova javljaju pitanja zbog želje za znanjem i za spoznajom, iako nam oni za život nisu dostatni. Nama trebaju ljubav i nada koji nas pokreću. “Nemamo potrebu samo za materijalnim kruhom, mi trebamo ljubav, smisao i nadu, siguran temelj, čvrsto tlo koje nam pomaže s autentičnim smislom živjeti također u krizi, u tami, u svakodnevnim teškoćama i problemima. Vjera nam daje upravo to: pouzdano predanje jednom „Ti“, koje je Bog. Kao što smo danas čuli u Evanđelju, Bog je objavio da je njegova ljubav prema čovjeku, prema svakome od nas, bez mjere: na Križu nam Isus iz Nazareta, Sin Božji koji je postao čovjekom, na najjasniji način pokazuje dokle seže ta ljubav – do darivanja samoga sebe, do potpune žrtve”, istaknuo je nadbiskup.

Zbog toga danas slavimo Krista, Kralja svega stvorenja, Kralja koji se predaje ljudima u ruke a u svojim ih rukama ne drži kao što to često čini moć svijeta

Nadbiskup Gallagher rekao je kako vjera znači vjerovati Kralju koji se sa svojom ljubavlju pred čovjekovom opakošću, pred zlom i smrću ne umanjuje, već je kadar preobraziti svaki oblik ropstva i darovati mogućnost spasenja. “Eto zašto imati vjere znači susresti Božje „Ti“, Boga koji me podupire i daje obećanje neuništive ljubavi.  Zbog toga danas slavimo Krista, Kralja svega stvorenja, Kralja koji se predaje ljudima u ruke a u svojim ih rukama ne drži kao što to često čini moć svijeta”, ističe.

Mi gotovo instinktivno riječ „moć“ uzimamo s negativnim primislima, no sama po sebi „moć“ je nešto pozitivno, zapravo ukazuje na mogućnost

“Isus nam predstavlja model Kralja, zapravo ostvarena čovjeka, jer Božja je istina Otac, Otac koji svojim sinovima i kćerima daje život i slobodu, ne onaj koji im ih oduzima. Zbog toga i moć Krista Kralja počiva isključivo u predanosti. Mi gotovo instinktivno riječ „moć“ uzimamo s negativnim primislima, no sama po sebi „moć“ je nešto pozitivno, zapravo ukazuje na mogućnost. Međutim, moć se može koristiti dobro ili loše: sve držati u ruci i sve zgnječiti, ili otvoriti ruku i pružiti je drugome – to su dvije potpuno suprotne moći, moć života i moć smrti”, kazao je nadbiskup.

Govorio o promicanju ekumenskoga dijaloga, zajedništva i suradnji između katoličkih biskupija i pravoslavnih eparhija što bi značajno utjecalo na Katoličku Crkvu u Hrvatskoj i Srpsku pravoslavnu Crkvu.

Odnos između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne Crkve značajno utječe na ukupne odnose dviju Crkava

“Ovdje, u Srijemskoj biskupiji, čija je povijest uvijek bila obilježena činjenicom da je smještena na granici između dvaju svjetova i kultura, Zapada i Istoka, živi se i posebna karizma, tj. osobito važna zadaća promicanja ekumenskoga dijaloga i njegovanja suradnje i zajedništva između katoličkih biskupija i pravoslavnih eparhija, što potvrđuje i osnivanje Mješovitoga povjerenstva dviju Crkava o nekim povijesnim pitanjima. Stoga sam radostan zbog nazočnosti episkopa Irineja i njegova vikarnog episkopa, koji svjedoče o lijepom hodu uzajamne razmjene i zajedništva. Odnos između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne Crkve značajno utječe na ukupne odnose dviju Crkava”, rekao je nadbiskup.

Potom je nadbiskup govorio je o ekumenskom dijalogu i ulozi srijemske biskupije u dijaspori u Srbiji osvrčući se na riječi sv. pape Ivana Pavla II.

Te se dvije rijeke susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju

“Biskupija srijemska, koja se nalazi u dijaspori u Srbiji, može imati vrlo vrijednu ulogu u ekumenskom dijalogu, kako je to 1994. godine opisao sveti papa Ivan Pavao II.:  “U ovim krajevima danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovno postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosanskohercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama istočne, srednje i zapadne Europe. Te se dvije rijeke susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u ovim krajevima oduvijek žive zajedno. U toj metafori rijeka možemo gotovo dohvatiti tragove puta na koji vas Bog poziva da njime kročite”, zaključio je nadbiskup Paul Richard Gallagher.