Kokolingo je prva digitalna vježbenica osmišljena u Hrvatskoj za pomoć djeci s artikulacijskim poremećajima. Miroslav Vrankić s tvrtkom E-Glas već jedanaest godina radi u sektoru razvoja asistivne tehnologije te, svjesni problema s kojima se suočavaju logopedi i roditelji djece s poremećajima govora odlučili su razviti inovativnu interaktivnu kreaciju dostupnu djeci predškolske dobi. S obzirom da je u Hrvatskoj na 7 tisuća stanovnika dostupan jedan logopeda, dok je u Europi prosjek jedan logoped na 3 tisuće stanovnika, početak terapije se dugo čeka. Upravo zato je važna ova interaktivna kreacija.

Poduzetnički duh i želja za pomaganjem.

“Ideja je stvorena kada je počela pandemija. Dobili smo upite kako bi trebalo napraviti nešto za djecu s govornim poteškoćama koja ne mogu dobro izgovoriti glasove, da mogu od kuće vježbati sa svojim roditeljima. Naime, kako odlazak kod logopeda nije bio moguć, morali smo napraviti nešto novo, nešto inovativno”, naveo je Vrankić.

Miroslav Vrankić

Tako je nastao Kokolingo, aplikacija koju prvih petnaest dana roditelji mogu besplatno iskušati te ako nisu zadovoljni ne moraju kupiti proizvod. Vrankić je pojasnio kako nude tu opciju jer smatraju da je proizvod izuzetno kvalitetan i da će se ljudi koristiti njime. “Vjerujemo u naš proizvod, bio je to velik posao – otprilike dvadeset osoba je radilo na njemu i služili smo se strukom u razvoju softvera. Ideja je bila napraviti nešto što je djetetu vrlo zabavno tako da uživa izvodeći vježbe te praktično napreduje u izgovoru. Osim toga pomoć je i roditeljima i logopedima tako da mogu biti mirni da će dijete svaki dan vježbati”, rekao je Vrankić napomenuvši da su dosadašnji komentari na proizvod jako dobri i da ga djeca vole koristiti.

“U toj našoj digitalnoj avanturi imamo papigicu Koko i gusara Srećka koji prate dijete i potiču ga. Igrajući ponuđene aktivnosti dijete skuplja novčiće i što više igra ima više tih novčiće te može papigici Koko kupiti nove predmete. Na taj način djeca su vrlo motivirana za igru”, objasnio je te rekao da dijete igra tako što sjedi pored roditelja za računalom te obilazi mape i izvršava aktivnosti. “Kada klikne na neki pojam on se čuje, odnosno njegov izgovor i dijete ga mora ponoviti, a roditelj sluša je li to bilo kako treba i daje mu kvačice ovisno je li bilo dobro ili treba još jednom ponoviti izgovor. Tako da zapravo dijete ima inicijativu i samo vježba, a roditelj mu pomaže.”

Vrankić je također pojasnio kako su logopedi od početka uključeni u izradu aplikacije kako bi sve bilo provedeno prema pravilima struke, ali ne samo to. Kokolingo je i njima od pomoći. “Ono što je zgodno, doznali smo od komentara logopeda da je i njima to dobra stvar jer štede glasnice. Kada logoped ima terapiju s djetetom stalno mora ponavljati određene riječi i logoped tako mora jako puno govoriti, a u aplikaciji zapravo govori gusar Srećko”, naveo je.

Kokolingo je osmišljen za djecu vrtićke dobi, odnosno od 3 i pol godine nadalje, s obzirom da je to pravo vrijeme da se isprave problemi s izgovorom. “Istraživanja su pokazala da od 20 do 30 posto djece te dobi ima govorne poteškoće. To nisu nužno velike poteškoće, ali neki glasovi se loše izgovaraju, primjerice glas R. Sve te krive izgovore može se ispraviti i treba ih se ispraviti na vrijeme. Bilo bi idealno da dijete vježba svaki dan od 30 do 45 minuta. Ono što se pokazalo u fazi prvih korisnika je da djeca igraju i više od toga jer im je zanimljivo. Tako da se zasad čini jako dobro i bitna je samo ustrajnost”, rekao je Vrankić.

Osim što se nadaju da će Kokolingo zaživjeti u Hrvatskoj, kreatori aplikacije žele se proširiti na Ameriku, Njemačku i ostale zemlje članice EU te žele lokalizirati Kokolingo za druge jezike. Što se tiče razvoja ovog proizvoda i početaka poduzetničkog puta Vrankić je naveo kako on nije jednostavan te da čovjek mora biti ustrajan i visokomotiviran. “Kod mene je bio slučaj da cijeli svoj radni vijek radim na fakultetu tehničke struke, a prije jedanaest godina uspio sam spojiti svoja tehnička znanja s pomaganjem u ovom području tehnologije koja pomaže osobama s invaliditetom. Možda nekakav poticaj za druge bi bio taj da je važno pokušati pronaći nešto u čemu je čovjek sretan. Ako nešto radite samo zbog novaca to nije neka velika sreća. Super je, ako možete, pronaći područje u kojem možete raditi nešto kreativno i što vas ispunjava”, naveo je za kraj Vrankić.