Univerzalna vrijednost Pjesme brata Sunca

Franjina najpoznatija pjesma, i uopće njegovo djelo, jest Pjesma brata Sunca, koja se u izvorima naziva i Pjesma stvorenja, a često i Pjesma stvorova.

Njezina je specifičnost u tome što je napisana na narodnom jeziku, umbrijskom talijanskom, kojim se Franjo služio u svoje vrijeme.

Drugi Franjini spisi većinom su diktirani od Franje, a njegova su ih pismena braća prevodila i zapisivala na latinskom. Zato se ova pjesma smatra jednim od najstarijih i najdragocjenijih bisera talijanskoga pjesništva i vrlo je važno djelo za talijansku književnost koja je tada bila u nastajanju.

Mnogo se rasprava vodilo o mjestu i vremenu nastanka, ali općenito se smatra da je nastala početkom 1225. godine u Samostanu sv. Damjana u Asizu, gdje su živjele sveta Klara i njezine sestre.

Upravo je na tom istom mjestu, samo dvadesetak godina ranije, Franjo prvi put čuo riječi Kristove kako ga pozivaju neka popravi kuću koja se ruši.

Mnogi teolozi i svjetski filozofi bavili su se ovim tekstom.

Vodile su se rasprave o tome je li pjesma jedinstveno djelo ili ne, odnosno o tome je li diktirana odjednom ili u dva ili više navrata, s naknadnim dodavanjima; zatim o poetskoj strukturi i kritičkoj rekonstrukciji teksta, o značenju prijedloga za i sa i binoma brat i sestra, te o simbolici i biblijskoj pozadini pjesme.

Prije svega Pjesma brata Sunca uzvišena je molitva Stvoritelju napisana u stihovima te stoga pripada lirici.

U ovoj pjesmi Franjo je u cijelosti oslikao samoga sebe jer je plod jednoga dugog duhovnog puta.

sveti Franjo Asiški/ Foto: Wikimedia Commons

Nastala je iz Franjina egzistencijalnoga iskustva i stanja duha, čovjeka spašenoga i pomirenoga sa svim stvorenjima. Iako ispjevana u bolesti i pred smrt, ona izražava duboku i oduševljenu povezanost sa svijetom te ističe vrijednosti stvorenih bića i stvari u svijetu koji smo primili iz ruku Stvoritelja.

Upravo to snažno unutarnje uvjerenje o sveopćem Božjem očinstvu, a što je opet plod njegova osobnoga mističnog iskustva, navodi Franju da ne vidi samo ljude kao braću i sestre, nego i svako stvorenje koje dolazi od istoga Oca. Tako se rađa bratstvo sa svim stvorenim.

On sva stvorenja naziva bratom i sestrom.

No, on se ne ograničava samo na to da ih tako nazove, već cijelim svojim životom i naučavanjem izražava veliko poštovanje prema svakom stvorenju. U pjesmi se zapravo može iščitati snaga Franjina susreta s Bogom kroz stvorenja.

Ovaj tekst često je bio predmetom istraživanja i meditacije glazbenika, slikara i književnika, a što dovoljno govori o njegovoj umjetničkoj vrijednosti i nadasve dubokom religioznom sadržaju.

Tako su nastale brojne glazbene interpretacije ove pjesme, od ozbiljnih skladbi velike umjetničke vrijednosti do popularnih skladbi i melodija za mlade.

A gotovo je nemoguće nabrojiti slikarske cikluse, slike, freske i mozaike, skulpture i makete, vitraje ili keramiku koja za temu imaju Pjesmu brata Sunca.

Postoje i oni koji ovu pjesmu suprotstavljaju našem ugroženom svijetu u ekološkom smislu zbog čega je sv. Franjo proglašen zaštitnikom ekologije.

Postoje također svjedočanstva Židova, muslimana i hindusa, pripadnika drugih religija pa i ateista, koji se oduševljavaju Pjesmom brata Sunca, ocjenjujući je dodirnim mjestom približavanja i dijaloga s kršćanstvom. Sve ovo dokazuje i pokazuje jednu važnu stvar: Pjesma brata Sunca i danas fascinira cijeli svijet.

Tekst propituje, poziva i izaziva slušatelja i čitatelja pjesme te budi kreativnost onoga koji ga sluša.

fra Danijel Nikolić, magistar bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i glavni urednik Svjetla riječi
Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije