“Ja, tvoj prijatelj, vojni kapelan želim da budeš sretan i da za ove dane koje ćeš provesti u vojsci možeš sutra reći – svaka čast bilo je divno” – riječi su iz pisma kojim je vlč. Josip Pavlek, prvi vojni kapelan, najavljivao svoj dolazak vojnicima na ratištima diljem Hrvatske. Očinski toplo i ohrabrujuće, pismo je otvaralo srca vojnika koji su njegovoga autora kasnije radosno dočekivali.

“Imao sam vojnu odoru koju mi je dala vojska i na njoj znak svoje svećeničke službe. Uvijek su znali kada dolazim k njima da im dolazi prijatelj koji ih tješi. Govorili su mi sve svoje poteškoće, a ja sam im nosio pisma od obitelji”. Svjestan koliko braniteljima znače pisma poticao je učitelje u školama da animiraju djecu da pišu vojnicima. Oni su, pak, radosno čitali ono što su djeca pisala, ponekad nevješto i jednostavno, ali iskreno i od srca.

U Domovinskom ratu vlč. Pavlek je obišao sva ratišta, od Osijeka do Dubrovnika, zatim Bosansku Posavinu, a sudjelovao je i u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Na to ga je poticala ljubav prema onima koji su, svjesni da stavljaju svoj život na kocku, išli braniti našu slobodu. “Uvijek sam volio tog hrvatskog vojnika. On je upravo u vrijeme Domovinskog rata bio najbliže Bogu”, rekao je vlč. Pavlek, koji im je kao svećenik pomagao da to vrijeme provedu s Božjom pomoći.

Obišao je sva ratišta, a započeo je s prvim posjetima branitelja u Trakošćanu i u Vinici. Radovali su se njegovu dolasku, ali i krunicama koje im je donosio jer su im krunice, kako je rekao, bile znak spasa. “Rado su nosili krunice oko vrata i na svojim odorama. Bio je to znak – ja sam kršćanin, ja sam vijernik, ja želim imati uz sebe i svojeg svećenika. Mnogi su od mene očekivali toplu riječ, ispovijed i svetu misu. Nikada nisam pozivao naše vojnike da budu sebični i oni koji će s mržnjom nastupati u obrani Domovine. Uvijek sam im znao govoriti da mi ne smijemo sa svih tih susreta otići ozlojeđeni i puni mržnje, nego mi moramo biti oni koji ćemo znati oprostiti.”

Vlč. Pavlek je kao svećenik bio donositelj mira, ljubavi i radosti. Velikodušan i dosjetljiv, koristio je male znakove pažnje da se približi i razveseli one kojima je s ljubavlju dolazio. Tako je na svaki svoj pohod išao s tortom.

Prisutnost vlč. Pavleka na prvim crtama obrane, bila je jako važna za vojnike. Mnogi su mu, kako je rekao, kasnije sa zahvalnošću govorili da ih je spasio nedjela koja bi inače čovjek učinio u ratnim okolnostima gdje ne govori razum, već ljudski nagon za opstankom. I upravo je čovjeku koji prijeđe granicu potrebna Božja riječ i milosrđe.