Naše hodočašće započeli smo molitvom za ono što je pred nama, ono što je Gospodin pripravio za nas, želeći ga poput dvojice učenika koji su putovali u Emaus susresti uskrsloga na ovome putovanju. Radosno smo iščekivali svaki novi dan, nova mjesta, nove doživljaje, uspomene i nova druženja. Hodočašće smo započeli posjetom gradiću Asizu u kojem su, poput sjemena gorušice, nikli velikani franjevačkog reda, sv. Franjo Asiški i sv. Klara, a koji i danas krase taj red te nadahnjuju i potiču mnoge na korak posvećenja Bogu i življenja evanđelja u svojoj svakodnevici.

Foto: Dubrovačka biskupija

Obilazeći Asiz prvo smo posjetili baziliku sv. Klare. Molili smo pred križem sv. Damjana pred kojim je sv. Franjo klečeći čuo Gospodinove riječi: „Franjo, idi i popravi moju kuću koja se ruši!“ Spomenute riječi potakle su sv. Franju na obnavljanje razrušenih crkava diljem Asiza, dok nije shvatio da ga Gospodin poziva da obnovi živu Crkvu – zajednicu. U bazilici smo zastali pred tijelom sv. Klare, koje se čuva neraspadnuto i izručili joj svoje nakane moleći posebno za svećenike, baš kao što je i sv. Klara svojim molitvama pratila sv. Franju i njegovu braću.

Svetu misu slavili smo u Svetištu ogoljenja sv. Franje unutar kojeg se nalazi tijelo bl. Carla Acutisa. Bl. Carlo bezgranično je ljubio Isusa i u jednostavnosti koja ga je krasila sveto živio svoju svakodnevicu. Bio je veliki štovatelj euharistije pa smo po njegovu zagovoru molili da i mi uvijek radosna i čista srca pristupamo Gospodinu u svetoj pričesti.

Foto: Dubrovačka biskupija

Nakon toga, posjetom veličanstvenoj bazilici sv. Franje divili smo se predivnim slikama koje su prikazivale život našega Gospodina Isusa i život sv. Franje. Spuštajući se do trećeg dijela bazilike, u kriptu, vidjeli smo Franjin grob i grobove nekolicine njegove braće, moleći da i mi rastemo u svetosti.

Dan smo završili boravkom u „majci“ svih franjevački crkava – crkvi Gospe od Anđela, Porcijunkuli. Porcijunkula je malena crkvica koja je predstavljala mjesto susreta sv. Franje i njegove braće, a očuvana je i danas. Ona se danas nalazi unutar bazilike u kojoj se svakodnevno slave svete mise i čuva spomen na početke franjevačkog reda.

Foto: Dubrovačka biskupija

Došavši u Rim, u ovom svetom vazmenom vremenu, imali smo milost posjetiti Baziliku Svetog Križa Jeruzalemskog i vidjeti relikvije Kristove muke: trnje, čavle, dio križa, natpis koji je stajao iznad križa i druge. Promatrajući relikvije razmišljali smo o trpljenju koje je Gospodin podnio za nas, radi naših grijeha te smo pokušali dokučiti veličinu ljubavi kojom je On to učinio.

Divili smo se uređenju bazilike sv. Marije Velike i bazilike sv. Ivana Lateranskog, a svetu misu slavili smo u hrvatskom Zavodu sv. Jeronima u Rimu. Tamo smo osjetili predivno zajedništvo i s drugim hodočasnicima iz Hrvatske koji su, također, došli na svoje hodočašće pa se crkvom širila hvala našoj nebeskoj Majci, Kraljici Hrvata. U srijedu smo u Vatikanu na trgu sv. Petra prisustvovali audijenciji s papom Franjom i slušali o pravednosti, odnosno kako moramo istražiti što se nalazi u korijenu naših odnosa s drugima.

Foto: Dubrovačka biskupija

Gospodin je rekao Petru: „Ti si Petar – stijena“ te smo i mi u bazilici sv. Petra molili Gospodina da i nas poput sv. Petra učvrsti u vjeri da nas ne nose valovi ovoga života. Preporučili smo se i zagovoru papa čije smo grobove posjetili (sv. Ivan Pavao II., sv. Ivan XXIII., Benedikt XVI. i dr.) da mole za nas i cijelu Katoličku Crkvu.

Mjesto koje nam se posebno urezalo u srce su Svete stube, prema vjerovanju stube iz Pilatova pretorija u Jeruzalemu, kojima je prošao Gospodin na Veliki petak. Na tome mjestu predali smo svoje boli Gospodinu moleći ga za oproštenje i zahvaljujući mu za Njegovu ljubav i predanje za nas.

Foto: Dubrovačka biskupija

Hvalospjevom ljubavi pozdravili smo sv. Pavla u bazilici gdje se nalazi njegov grob, a koja predstavlja jednu od četiri glavne bazilike u Rimu. Relikvija okova kojima je sv. Pavao bio privezan navela nas je na razmišljanje kako nas Gospodin po našim „okovima“ oslobađa i posvećuje. Tako su riječi „Kad sam slab, onda sam jak“, posebno odjeknule u srcu, znajući da Gospodin ponekad i nad nama pripušta okove, ali za veće dobro, za našu svetost, baš kao i u životu sv. Pavla.

Mnogi od nas su prvi puta „zavirili“ u katakombe sv. Kalista i vidjeli kako su izgledali grobovi prvih kršćana. Saznali smo da su katakombe bila mjesta koja su služila kao groblje i u kojima su prvotne kršćanske zajednice slavile svetu misu.

Foto: Dubrovačka biskupija

Tijekom putovanja slušali smo i o Rimu u antičko doba, vidjeli Koloseum, fontane te imali prilike posjetiti brojne crkve poput crkve sv. Augustina, gdje se nalazi tijelo njegove majke sv. Monike, crkve sv. Agneze i drugih koji su nas potaknuli na zahvalnosti i ustrajniju molitvu.

Naše hodočašće završili smo posjetom crkvi u Loretu, gdje se nalaze ostaci nazaretske kućice, preporučujući se tako pod zaštitu Majke Marije.

Zajedništvo koje nas je krasilo tijekom ovog hodočašća bilo je obogaćeno mnogim svjedočanstvima, pjesmom, smijehom i molitvom. Mnogi od nas su susreli Gospodina i ono što sa sigurnošću možemo reći jest da uistinu „Bog uskrisi Isusa! Svi smo mi tomu svjedoci.“ (Dj 2, 23).

Putopis je pripremila Irena Čemerika, kandidatica Sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika.

Izvor: Dubrovačka biskupija