U monografiji je obrađeno 11 franjevačkih crkava u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva. Riječ je o vašem višegodišnjem istraživanju. Kako je tekao proces istraživanja, odnosno, što je sve prethodilo nastanku ove knjige?

Franjevačke crkve proučavam od druge polovice 90-ih godina prošloga stoljeća. One su bile tema moje disertacije, koju sam obranio 2001. godine. Nakon toga, nastavio sam se baviti istraživanjem franjevačkih crkava, upravo na prostoru i u vremenu koje obuhvaća ova moja monografija. Temelj svakog istraživanja, pa tako i ovoga, je pronalaženje, istraživanje i čitanje domaće i inozemne znanstvene i stručne literature, bavljenje dostupnim dokumentima i izvorima, odnosno dostupnom arhivskom građom, te, potom, proučavanje spomenika in situ, na mjestima na kojima su izgrađeni. Ova knjiga napisana je temeljem mojih znanstvenih tekstova objavljivanih o toj temi u znanstvenom časopisu „Histria Archaeologica“ od 2013. do 2016. godine, tu temu razradio sam i u svojoj knjizi „Franjevačke crkve na hrvatskoj obali do kraja 16. stoljeća“ iz 2013. godine, gdje su arhitektonski i tipološki franjevačke crkve u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva proučavane u kontekstu uspostavljanja tipološke klasifikacije franjevačkih crkava izgrađenih na hrvatskoj obali u rasponu od 13. do kraja 16. stoljeća. Te činjenice uvažio sam i u ovoj knjizi gdje sam tumačenja ove problematike strukturalno i, djelomično, sadržajno izmijenio i dopunio te ona predstavljaju zaokruženu, zasebnu tematsku cjelinu. Odnosno, ovom sam knjigom logično i temeljito zaokružio svoja istraživanja važne skupine franjevačkih crkava koje su nastajale u dužem vremenskom razdoblju u Istri i na okolnim otocima. Monografija ima 13 poglavlja, 187 stranica, 1 kartu, 3 tablice i tablu, 11 nacrta i 87 fotografija. Izdavač monografije je Arheološki muzej Istre u Puli i Institut za razvoj i međunarodne odnose iz Zagreba. Istaknuo bih da je transparentnost obrađenih franjevačkih crkava postignuta dvojezičnim objavljivanjem knjige, na hrvatskom i engleskom jeziku, što posebno ističem kao njezinu dodanu vrijednost, jer saznanja o njima postaju internacionalna.

Naslovnica monografije / Foto: Damir Demonja

Monografija obuhvaća vremensko razdoblje od 13. do kraja 16. stoljeća, donju i gornju granicu najvažnijih događanja vezanih za osnutak, javljanje, širenje i promjene u franjevačkom redu.

Govorimo o franjevačkoj arhitekturi. Koje su njezine odlike i po čemu je najprepoznatljivija?
Moja istraživanja pokazala su da je franjevačke crkve u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva, sagrađene do kraja 16. stoljeća, usprkos njihovoj prividnoj sličnosti, moguće tipološki razlikovati. Slijedom analiza i interpretacija uspostavljena je njihova tipološka klasifikacija, pa se razlikuju:
1. jednobrodna crkva otvorenoga krovišta s tri svedene četverokutne apside,
2. jednobrodne crkve otvorenoga krovišta s jednom četverokutnom apsidom:
a) križno-rebrastog, i
b) šiljasto-bačvastog svoda, te
3. jednobrodna crkva svedene lađe s jednom četverokutnom apsidom šiljasto-bačvastog svoda.

Ta tipološka klasifikacija pokazuje da se razlike koje postoje među ovim franjevačkim crkvama očituju u primjeni svoda i načinu zidanja apsida, te da je osnovni tip oblikovan prihvaćanjem tipa tlocrta koji donose franjevci iz srednje Italije i upotrebom tradicionalnih rješenja koja su otprije udomaćena, kao što je, primjerice, četverokutna apsida, redovito svedena. Obrađene crkve pokazuju da nema razvoja, evolucije osnovnog tipa do tlocrtno razvedenijeg, čemu je uzrokom i sredina u kojoj se crkve grade.

Samo jedna crkva, ona sv. Franje u Puli, pokazuje izravno preuzimanje tlocrtnog tip iz izvorišta franjevačkog reda, srednje Italije, poglavito Umbrije i Toskane.

Izvantipska crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu, jedinstvenog trostranog svetišta svedenog zvjezdastim svodom, svjedoči o prihvaćanju drukčijih izvora i većoj nazočnosti gotičkih stilskih elemenata uobičajenih za to doba i podneblje javljanja.

Koja je njezina važnost u sklopu nacionalne sakralne arhitektonske baštine?
Analizama i interpretacijama jedanaest franjevačkih crkava u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva izgrađenih do kraja 16. stoljeća pokazana su njihova zajednička obilježja i regionalne odlike, što je omogućilo razumijevanje njihove uloge i značenja u prostoru. Franjevci su u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva, kao i na hrvatskoj obali, bili nositelji gotike i zaslužni su za njezino prvo širenje na tom prostoru, štoviše oni su bili predstavnici toga stila u kasnom 13. i 14. stoljeću, sve do sredine 15. stoljeća. Franjevačke crkve su duhovna središta, mjesta propovijedanja, srasle su s okružjem u kojem su izgrađene, njihovo značenje je važno ne samo u umjetničkom nego i u gospodarskom i političkom kontekstu. Upravo zbog svih tih obilježja, franjevačke crkve na predmetnom prostoru i u proučavanom vremenu vrijedan su segment naše kulturne baštine, njezin su integralni dio i imaju značajno mjesto u nacionalnoj povijesti umjetnosti.

Kome je monografija namijenjena?
Ova monografija ima višestruku kulturnu vrijednost i važno mjesto u daljnjem proučavanju navedene teme, a namijenjena je znanstvenicima, istraživačima i studentima, a može koristiti svim zainteresiranima za baštinu vezanu za franjevce te njihovu ostavštinu na hrvatskoj obali. Nažalost, svjesni smo devastacije naše kulturne baštine, pa bi ova knjiga trebala poslužiti svima koji se bave zaštitom kulturne baštine, onima koji tu baštinu imaju u vlasništvu, kao i svima koji kao korisnici uživaju u njoj.

Premda je moja knjiga specijalistički znanstveni rad, želio bih da se ona ne koristi samo u kontekstu povijesno umjetničke struke, već i u širem kontekstu održivog razvoja. Naime, franjevačke crkve obrađene su i u kataloškoj formi, detaljnim, vrlo iscrpnim deskripcijama, i mogu biti polazište njihovog uključivanja u razvojne programe i projekte posebno one koji se tiču razvoja posebnih oblika turizma, napose onog kulturnog. Na taj način ove franjevačke crkve dobile bi novi život, postale bi funkcionalnije i u svjetovnom smislu, a ne samo za religijske potrebe, što bi moglo imati i pozitivan efekt u smislu njihovog redovitijeg održavanja. Osim toga, uključivanjem ovih crkava u razvojne programe i projekte lokalnih zajednica, mogla bi se osigurati i financijska sredstva fondova EU, koja bi se mogla koristiti za njihovo redovito održavanje, sustavno obnavljanje i nova istraživanja.

Stoga se nadam da će ova knjiga poslužiti kao poticaj i korisni izvor znanja kreatorima budućih strategija, strateških odrednica i razvojnih programa i projekata kulturnog turizma u Hrvatskoj. Da sam na dobrom putu, potvrdilo mi je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske koje je poduprlo izdavanje ove knjige, a upravo je i to ministarstvo kreator spomenutih dokumenata na državnoj razini, dok je Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske prepoznalo znanstvenu vrijednost ovoga djela.

Naposljetku, nadam se da će predmetna knjiga poslužiti kao izvor znanja, kvalitetan izbor informacija, te da će čitatelja potaknuti na aktivnost, na daljnja istraživanja i nadogradnju teme franjevačkih crkava na hrvatskoj obali.

Emisiju Kulturogram u kojoj je gostovao dr. sc. Damir Demonja poslušajte ovdje: