Budi dio naše mreže

Kažnjava li Bog? Možemo li se uvijek oslanjati na Božje milosrđe? Što je neoprostivi grijeh o kojem se govori u Svetom pismu? Kako objasniti sliku Boga u Starome i Novome zavjetu? Na ta i druga pitanja odgovarao je u utorak, 5. listopada u emisiji HKR-a "Duhovno duhovita večer" fra Ivan Lotar, franjevac konventualac.

/ im

Fra Ivan Marija Lotar istaknuo je da govor o Božjem kažnjavanju potječe još iz djetinjstva kada su nam govorili da će nas Bog kazniti, ako učinimo nešto loše. “Govoreći o Bogu koji kažnjava u djetetu se stvori slika o Bogu koji kažnjava. Takvom djetetu je teško poimati Boga koji je ljubav. Kada govorimo o kažnjavanju i ideji o kažnjavanja najčešće se čovjek suoči onda kada doživi nekakvu veliku tragediju ili doživi neki osobni poraz ili obiteljski, bolest ili bilo što treće, ono što bi mi rekli u našem kolokvijalnom govoru čovjek biva ‘izuven iz cipela‘. I tako ‘izuven iz cipela‘ čovjek gleda na koga će svaliti krivnju jer teško je preuzeti odgovornost na sebe i preuzeti krivnju na sebe za svoja djela i onda krivnju svaljuje na bližnjega, ali nerijetko onda i na samoga Boga pitajući se gdje je Bog bio kad se događala čovjekova životna tragedija. U Svetom pismu piše da je Bog ljubav i da se ne bojimo negdje oko 365 puta. Mi to teorijski u svojim glavicama znamo, ali nikako da to zaživi duboko i egzistencijalno u našem biću, našem životu, u našoj osobi, u svakoj stanici. Međutim, velika sotonska zamka je da mi povjerujemo kako je Bog zločesti tiranin koji kažnjava ovaj svijet. Jer ako Sotona uspije nagovoriti svakoga od na s u to tada mi prekidamo svaki odnos s Bogom. Velika je istina da je Bog ljubav, a velika je laž da Bog kažnjava”, istaknuo je.

Velika je istina da je Bog ljubav, a velika je laž da Bog kažnjava.

A na pitanje otkud zlo u svijetu, ako je Bog dobar, fra Ivan Lotar je rekao: “Ako ćemo zaista bit pošteni prema sebi u intimi svoje molitve, svoje sobe, kapelice i u intimi pred Bogom zaista svi mi znamo što je dobro i što nije dobro. To znaju svi ljudi ne smo vjernici jer i svi imamo savjest, unaprijed upisani moralni zakon. I ako idemo retroaktivno analizirati svoj život možemo lako prepoznati koje su nas situacije, stvari odluke, izbori koje smo donijeli doveli do ovoga trenutka u kojemu smo mi danas. Mi u važnim životnim pitanjima imamo odgovornost o donošenju odluka. Kada čovjek odluči da mu Bog ne treba, da živi kao da Boga nema tada je Bog izopćen iz čovjekova života i čovjek ga je sam ostavio sa strane. Bog nije neki nasilnik, On nas uvijek poziva na zajedništvo, ali nikada ne forsira zajedništvo. Mi smo najčešće kazna samima sebi.”

Ako ćemo zaista bit pošteni prema sebi u intimi svoje molitve, svoje sobe, kapelice i u intimi pred Bogom zaista svi mi znamo što je dobro i što nije dobro.

Govoreći o Božjem milosrđu fra Ivan Lotar rekao je da se uvijek možemo i trebamo oslanjati na Božje milosrđe. “Mi ne možemo zaboraviti da je Bog istovremeno milosrdan i istovremeno pravedan. Kada bi Bog bio samo milosrdan, a ne bi bio pravedan tada bi Bog bio lažljivac, a mi znamo da Bog nije lažljivac. Bog je vjeran svojoj riječi i On drži da je pravo što je rekao da će držati pravo. Važno je ne izgubiti iz vida da je Bog pravedan i milosrdan istovremeno. Jedan od stavova koji bi čovjeka vrlo lako mogao odvući u pakao sagriješit ću pa ću ispovjediti se. To je jedan od najopasnijih stavova koji vjernik može imati. Vjernici koji svjesno griješe i onda računaju s Božjim milosrđem i milošću i ispovijedi. Takav stav je pokazatelj elementarne, osnovne nezrelosti u vjeri. Nama je jasno da smo slabi i grešni i da ćemo pasti, ali ići svjesno u grijeh računajući s tim da ćemo se ispovjediti to treba upaliti sve alarme u našem duhovnom životu. To znači da je naša svijest negdje jako zaglibila i da je naša svijest u jednom svom segmentu dobrano odumrla.”

Važno je ne izgubiti iz vida da je Bog pravedan i milosrdan istovremeno.

“Obraćenje i kajanje je nešto na čemu se radi cijeli život. Trebamo biti cijeloga života svjesni svojih vrlina, ali i mana i slabosti. To je generalni stav pokajanja koji se očekuje od nas. S jedne strane mi se moramo i trebamo oslanjati na Božje milosrđe, ali isto tako ne smijemo izgubiti iz vida da neki ljudi neće doći ni do čistilišta. Ne samo da neće doći do čistilišta zato što je Bog tako rekao i jer njih Bog ne voli, a Bog je nepoznat koncept mržnje i Bog ne može nego voljeti, ali je tu isto tako najveća ljepota i dostojanstvo, ali ujedno i jedna tragičnost naše slobodne volje. Naša slobodna volja je ona koja određuje gdje mi poslije smrti idemo”, rekao je fra Ivan Marija Lotar.

Ono što je najvažnije da bi nam se neki grijeh ili zlo koje smo počinili oprostio jest kajanje i odluka da nećemo više griješiti.

A na pitanje ima li neoprostivog grijeha u našem životu fra Ivan Lotar rekao je da je odgovor i da i ne. “Hod u vjeri i život s Bogom nije crno bijeli svijet, nego je često pun sivih zona koje ovise o mnogočemu. Kada govorimo o neoprostivom grijehu tada govorimo o citatu  ‘Svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostit…Tko rekne (riječ) protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti‘ (Mt 12,31–32). Citat imamo u sva tri sinoptička evanđelja, što nam govori o apsolutnoj važnosti ove rečenice. Ono što je najvažnije da bi nam se neki grijeh ili zlo koje smo počinili oprostio jest kajanje i odluka da nećemo više griješiti. Grijeh koji se neće oprostiti jest onaj koji se ne prizna, onaj koji se ne kaže. Grijeh protiv Duha Svetoga uključuje zapravo nazivati zlo dobrim i dobro zlim ili ono što je Božje djelovanje pripisati đavolskom djelovanju. Čovjek koji ima koncept Boga koji je zločest, Boga koji ima nečistoga duha, čovjek koji dobro naziva zlom, a zlo dobrim on nikada ne može doći do kajanja i nikada ne može doći do odluke da više neće griješiti jer on nema nikakvog moralnog stupa, nikakve moralne vertikale prema kojoj bi se usmjerio. I zato su onda ove dvije stvari povezane”, naglasio je.

Isusa najviše boli nepovjerenje ne samo u njegovo milosrđe, nego i u njegov plan prema nama, s nama i s našim životom.

“Isusa najviše boli nepovjerenje ne samo u njegovo milosrđe, nego i u njegov plan prema nama, s nama i s našim životom. Kada govorimo o odnosu pravednosti i milosrđu nemoguće je nespomenuti Boga u Starome i novome zavjetu. Sveti Augustin govori ‘Novi zavjet se u Starom skriva, a Stari zavjet u Novome otkriva‘ i tu vidimo jednu nerazdjeljivost. Moramo razmatrati na o Božjoj riječi i učiti o Božjoj riječi kad se zaljubite u nekoga sve želite znat. Mi imamo veliku odgovornost u edukaciji i učenju o Božjoj riječi. Nismo se dovoljno zaljubili se u Boga. Mi se nismo još do kraja zaljubili u Boga i nismo još do kraja srcem prionuli uz Gospodina. Mi kada rastemo u znanju o svojoj vjeri mi se možemo samo još više zaljubiti u svoju vjeru i još više voljeti svoga Boga”, zaključio je.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja