Kad se u Hrvatskoj kaže Dražen, Janica, Goran ili Luka, gotovo svi znaju o kome se radi. Ali nevjerojatna je činjenica da o čovjeku kojega se danas spominjemo dosta znaju i oni koji se u trenutku njegove smrti nisu ni rodili. Naime, točno je trideseta obljetnica smrti košarkaškog Mozarta, hrvatskog reprezentativca Dražena Petrovića.
Tko je bio Dražen?
Dražen je rođen 1964. u Šibeniku, kojemu je već 1983. donio naslov prvaka bivše države. Uskoro je prešao u zagrebačku Cibonu s kojom je dva puta zaredom osvojio naslov prvaka Europe, 1985. i 1986. Put ga je potom vodio u madridski Real, kojemu je također donio više naslova. S reprezentacijom bivše države osvojio je europski naslov na Eurobasketu u Zagrebu 1989. i svjetski 1990. u Argentini.
U međuvremenu (1989.), Dražena su draftirali Portland Trailblazers, i tako je 1992. godine došao u najjaču svjetsku ligu – američku NBA. Iako je prve sezone u Portlandu, zbog klupske politike, više sjedio na klupi nego igrao, svoj je fenomenalni talent pokazao dvije godine kasnije u New Jersey Netsima.
Ne samo da je 1992. Dražen bio najbolji šuter momčadi, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi.
Svi su tvrdili da Europljanin ne može proći u NBA ako nije proveo četiri godine na koledžu. Dražen je znao da može igrati tamo. Smatrao je da može igrati jednako dobro kao američki igrači. Govorio je kako tamo košarka nije drugačija, kako koševi nisu manji, i kako NBA igrači jesu dobri, ali nisu izvanzemaljci. Dražen je znao što treba napraviti za uspjeh – rad, ustrajan rad i ništa drugo – Draženov recept. Napokon je dokazao da Europljani mogu igrati u NBA ligi.
Dražen Petrović, konačni pobjednik / Facebook
U četiri godine karijere Dražen je imao najbolji postotak šuta iz igre (50,6%) i za tri poena (43,7%) od svih igrača na svojoj poziciji, a iza njega su ostali, primjerice, Michael Jordan i Reggie Miller. Najbolji je šuter u povijesti Portlanda i treći najbolji igrač u povijesti Netsa. U ukupno 290 utakmica odigranih u NBA ligi, Dražen je postigao 4461 poen, odnosno prosječno 15,4 poena po utakmici.
Finale Olimpijskih igara protiv jedinoga Dream teama
Godine 1992. Dražen je hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijskim igrama u Barceloni, i to u finalnom srazu s jedinim pravim Dream Teamom za kojeg su igrali neki od najboljih košarkaša u povijesti – Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson i drugi. Bio je možda jedini u hrvatskoj reprezentaciji koji je vjerovao da ih se može pobijediti. A tako je i igrao.
Dražen na postolju OI u Barceloni / Youtube
Od Šibenika i Zagreba, preko Madrida i SAD-a, Dražen je sve oduševljavao svojim igrama, ali i odnosom prema sportu. Bio je jednostavan i pomalo samozatajan, iako je uživao planetarnu popularnost. Živio je za košarku i za sport. Bio je nadahnuće generacijama i pamtimo ga kao simbol upornosti, predanosti i rada.
Uspjeh je 10% talenta i 90% rada
“Nikad nisam propuštao jutarnji trening. Bilo mi je svejedno ustajem li u šest ili sedam. U dvorani sam bio samo ja i čistačice. Postavljao bih stolce po parketu i vodio loptu između njih. Tako sam vježbao dribling. Uživao sam u tome. Ako neki put nisam mogao na trening, istoga bih se trena razbolio”, često je govorio.
Pamti se i Draženova kultna izjava, koja ga možda najbolje opisuje: “Do 16. godine respektirao sam talent, a onda sam se posvetio napornom radu.”
Dražen Petrović je 1992. dobio Godišnju državnu nagradu za šport Franjo Bučar, a 2002. godine i postumno za životno djelo. Iste je, 2002., godine uvršten i u Košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu. Smrtno je stradao na današnji dan 1993. godine u teškoj prometnoj nesreći kod Ingolstadta, na povratku s utakmice reprezentacije u Wroclawu.
Muzej Dražena Petrovića
Na današnji dan 2006. godine je u prostoru uz zagrebačku športsku dvoranu, koja također nosi njegovo ime, svečano otvoren Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović. Muzej je rezultat dugogodišnjih napora Zaklade Dražen Petrović, a realiziran je u suradnji s Vladom Republike Hrvatske, Gradom Zagrebom i Hrvatskim sportskim muzejom. Ideju Draženovih roditelja projektirali su arhitekti Andrija Rusan i Ante Nikša Bilić.
Draženova majka Biserka / Foto: HKM
I dalje fascinira činjenica da ga navijači i obični ljudi ni trideset godina nakon smrti nisu zaboravili. Odgovor je jednostavan: bio je normalan, često vedar i zaraznog osmijeha te potpuno posvećen najljepšoj igri među obručima.
Dražene, počivaj u miru!