Obilježavanje nove godine jedan je od najstarijih običaja ljudskog roda i postoji već nekoliko tisuća godina. Sumerani su slavili dolazak nove godine još prije 4000 godina, a postoje zapisi o običajima i ritualima starih Rimljana, Kineza, Egipćana, Germana i drugih starih civilizacija.
Svaka je kultura imala svoj kalendar kojim se određivao godišnji ritam, piše povijest.hr.
U različitim kalendarima godina je počinjala na različite datume. Tako su drevni Egipćani slavili dolazak nove godine u srpnju, Kinezi i Grci u proljeće, Židovi u rujnu ili listopadu. Iznimka je bio stari Rim.
Naime, kako je koji car došao na vlast, tako je mijenjao datum početka godine. Prvi dan mjeseca januara odabran je kao početak nove godine 153. pr. Kr., a već je postojao običaj da rimski dužnosnici preuzimaju jednogodišnju službu upravo 1. siječnja.
Na latinskom se taj mjesec zvao januarius i bio je posvećen Janu, bogu početaka, pa se činilo logičnim na takav dan početi novu godinu. Rimski je običaj na taj dan slaviti, bučiti i darivati rođake, što smo zdušno preuzeli i uklopili u svoju tradiciju. Drugo objašnjenje za odabir ovog datuma je proglašenje Julija Cezara božanstvom, što se dogodilo 1. januara 42. pr. Kr.
Narodi koji su se doselili u Europu tijekom i nakon propasti Rimskoga carstva smještali su prvi dan nove godine obično u proljeće, kad se budi čitava priroda i počinje novi život za biljke i životinje, a time i za ljude. Tako su i naši preci slavili novu godinu u proljeće, od čega i dolazi pojam mlado ljeto za novu godinu, koji se u hrvatskim dijalektima još može čuti.
U srednjem vijeku, točnije u 8. stoljeću, na kršćanskom saboru u Toursu predloženo je da nova godina počinje na najvažniji kršćanski blagdan – Uskrs. Nakon toga svaki je narod slavio početak nove godine različito. Europski su narodi imali i različite kalendare dok papa Grgur XIII. nije uveo novi kalendar. Dotad je u nekim zemljama na snazi bio julijanski kalendar, a novi je prozvan gregorijanskim po dotičnom papi.
Reformirani kalendar donio je nekoliko novosti. Papinskom bulom određeno je da će od 1582. početak godine opet biti 1. dan mjeseca siječnja. Tada su uvedene i prijestupne godine, a određeno je i novo pravilo izračuna datuma za Uskrs. Najneobičnija odluka pape Grgura XIII. bila je da nakon 4. 10. 1582. slijedi 15. 10. 1582. U Hrvatskoj su ove nove reforme uvedene 1587. godine.