Današnji putnici koji dolaze vlakom među prvim dojmovima našega glavnoga grada vide obnovljeni spomenik kralju Tomislavu – simbolu hrvatske državnosti i ujedinjenja, a priča o nastanku spomenika seže u burne političke (ne)prilike 20. stoljeća.
Rođendan „srpskog princa“ u službi hrvatske povijesti
Priča o izgradnji spomenika kralju Tomislavu počinje 1924. godine kada zagrebački odvjetnik dr. Milan Dečak osniva Odbor za podignuće spomenika s ciljem da to bude uvod u proslavu tisućugodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva.
Inicijatori su se koristili svakom prigodom za prikupljanje novca
Aktivnosti su se intenzivirale ulaskom Hrvatske seljačke stranke u vladu 1925., a Odbor je uskoro prerastao u sveobuhvatnu organizaciju s više odsjeka, u koju su se uključile istaknute ličnosti poput povjesničara Vjekoslava Klaića i Rudolfa Horvata, slikara Ljube Babića i kipara Roberta Frangeša-Mihanovića.
kralj Tomislav / Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Kada je Stjepan Radić u jesen 1925. postao ministar prosvjete dao je potporu obilježavanju tisućugodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva. Na drugoj strani inicijatori postavljanja spomenika kralju Tomislavu koristili su se svakom prigodom za prikupljanje novca. Iskoristili su čak i rođendan kralja Aleksandra Karađorđevića te u prostorijama zagrebačkoga „Kola“ 19. prosinca 1925. organizirali proslavu kraljeva rođendana s glazbeno-umjetničkim programom, iz čijih se ulaznica prikupio pristojan financijski iznos, što je bio preduvjet da se krene prema postavljanju kamena temeljca.
Zagrebački nadbiskup Antun Bauer blagoslovio kamen temeljac za novi spomenik
Posljednjeg dana u 1925. godini u zagrebačkoj katedrali je pred tisuću ljudi zagrebački nadbiskup Antun Bauer blagoslovio kamen temeljac za novi spomenik, koji je ostavljen na čuvanje Riznici zagrebačke katedrale, a na ceremoniji blagoslova je govorio povjesničar Vjekoslav Klaić, koji je istaknuo kako treba njegovati hrvatsku svijest, jer „mi Hrvati uza sve brojne vrline i krijeposti nijesmo uvijek tako čvrsti, nepokolebivi i ustrajni, kako smo to pokazali ove jubilarne godine“.
Problemi s financijama, lokacijom i političke prepreke
Zamisao je bila da spomenik kralju Tomislavu postane najveći ikada podignuti spomenik u Zagrebu. Pojačani apetiti trebali su sve veća novčana sredstva. Snalazili su se na razne načine pa su 1926. iskorišteni euharistijski kongres u Chicagu i velika izložba u Philadelphiji.
Pojačani apetiti trebali su sve veća novčana sredstva
No, kada je Stjepan Radić od travnja 1926. prestao biti ministar, javne akcije vezane uz prikupljanje financijskih sredstava za podizanje spomenika su u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca nailazile na sve veće zapreke državnih vlasti kojima su se pridružile kreditna i agrarna kriza.
Uz to su velike poplave Dunava, Save i Drave utjecale na manji priljev novca. Osim toga članovi Odbora su osmislili da se 29. listopada kao dan odcjepljenja od Austro-Ugarske Monarhije proglasi Tomislavovim danom, na koji bi se u cijeloj državi prikupljali novčani prilozi za podizanje spomenika kralju Tomislavu.
kralj Tomislav / Foto: Borna Filic/PIXSELL
Iako je bilo raznih razmišljanja o lokaciji spomenika, neodlučnosti su riješene dogovorom da se spomenik kralju Tomislavu postavi na nekadašnjem Trgu Franje Josipa I., koji je nakon Prvoga svjetskog rata dobio ime Trg I, da bi na sjednici zagrebačkoga gradskog zastupstva 12. studenoga 1927., na prijedlog Vjekoslava Heinzela, dobio današnje ime: Trg kralja Tomislava.
Neki su gradovi donirali pristojne iznose, primjerice Split i Brod po 10 tisuća dinara
Sve je upućivalo na to da će spomenik biti brzo postavljen, a neki su gradovi donirali pristojne iznose, primjerice Split i Brod po 10 tisuća dinara, a Osijek 5 tisuća dinara. Uz to su i u Zagrebu osmišljavane razne aktivnosti poput manifestacije „Cvjetni korzo“ u zagrebačkom parku Maksimir, koju je navodno posjetilo 30 tisuća Zagrepčana.
Nedostatak bronce za izlijevanje
Zanimljivo je da je kip kralja Tomislava u sadri bio gotov već u siječnju 1930., ali je za njegovo izlijevanje nedostajalo bronce. Dio je pribavljen zahvaljujući pomoći jugoslavenskog generala Matića, koji je nagovorio kralja Aleksandra da ustupi topove iz Kragujevca u zamjenu za Pongračevu vilu kao kraljevsku zagrebačku rezidenciju. Tako je pribavljeno 5 tona vrijedne kovine.
Ipak, to nije bilo dovoljno jer je za izlijevanje bilo potrebno 8 tona bronce pa se prikupljanje nastavilo godinama.
Javnost ga je dobro prihvatila, no problemi su se nastavili. Spomenik je izliven 1933., ali je problem postalo financiranje postolja, za koje je trebalo 800 tisuća dinara. Kako nije bilo smisla da gotov kip stoji u atelijeru, 1935. je privremeno izložen u Rokovu perivoju. Javnost ga je dobro prihvatila, no problemi su se nastavili – od nadležnosti za izdavanje građevinske dozvole, preko političkih prijepora, do ideja da kralj Aleksandar, koji je ubijen u atentatu, mora dobiti spomenik u Zagrebu prije kralja Tomislava.
kralj Tomislav – „Mirenje“ / Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Reljefi za postolje spomenika dovršeni su tijekom 1938. godine te se smatralo da je realno podizanje spomenika do ljeta 1939. No, iznenada je došlo do nepotrebnih razilaženja oko niza detalja – od mikrolokacije do toga u kojem će smjeru biti okrunjena glava kralja Tomislava.
Spomenik ostaje nedovršen sve do 1945., kada nove komunističke vlasti na njega postavljaju crvenu zvijezdu
Unatoč tomu što je 1939. izdana građevinska dozvola, gradnja je zbog sukoba, a i smrti kipara Frangeš-Mihanovića zaustavljena već u prosincu. U travnju 1941. uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska, čije su vlasti u lipnju potvrdile da se spomenik izgradi na obronku od dovezene zemlje na današnjoj lokaciji, no zbog ratnih uvjeta i novih političkih nesuglasica, radovi opet staju. Spomenik ostaje nedovršen sve do 1945., kada nove komunističke vlasti na njega postavljaju crvenu zvijezdu.
Trebalo je pričekati listopad 1947. za postavljanje spomenika na današnjoj lokaciji i to s glavom okrenutom prema onima koji su dolazili vlakom u Zagreb. To nije bilo u skladu s autorovim zamislima, piše u članku Mire Kolar-Dimitrijević i Hrvoja Petrića koji u cijelosti možete pročitati na mrežnoj stranici Matice hrvatske.
Uz to je na ploči postolja postavljen drugačiji tekst negoli su zamislili inicijatori.
Na prednjoj je strani pisalo: „Tomislav, prvi među hrvatskim vladarima ujedinio je svoja plemena u jednoj državi, te se godine CMXXV proglasio kraljem. Vladao je od Drave – Jadrana nad gradovima Splitom, Zadrom, Trogirom i nad otocima od Krka i Raba do Visa, Brača i Korčule. Pobjednosno je ratovao u Panoniji, na Dravi i Apuliji. Kao Ljudevit Posavski stotinu godina prije njega u borbi protiv Franaka, i Tomislav je djelovao u Savezu sa Srbima, simbolično naslućujući jedinstvo Jugoslavenskih naroda.“
Frangeš-Mihanović je za postolje izradio i dva reljefa: „Mirenje“ umjesto prvotne ideje „Splitski sabor“ i „Krunidba Tomislava“ koji je 1941. postavljen na zapadnu stranu praznog postolja. „Mirenje“ tada nije postavljeno jer je, prema mišljenju vlasti, bilo izrađeno u „strossmayerovskom duhu“. „Krunidba“ je zbog političke nepoželjnosti uklonjena 1947. kada su postavljeni brončani reljefi „Mornarica“ kipara Ivana Sabolića i „Mirenje“ Želimira Janeša. Oni su tek 1991. uklonjeni te pohranjeni u dvorištu palače Grlečić-Jelačić na Gornjem gradu, piše na stranici HAZU-a.
Originalni reljefi i hrvatski grb postavljeni su 1991. godine, čime je ispravljena nepravda prema kiparu Frangeš-Mihanoviću.